Prethodno smo govorili o tome kako postati fudbalski sudija, a sada u nastavku teksta donosimo najbolje fudbalske sudije svih vremena.

Niti jedna igra nije zanimljiva bez pravila. Tako i fudbal ne bi bio toliko interesantan da ne postoje određena pravila, ali i osoba koja ta pravila sprovodi u djelo.

Koje su to najbolje nogometne sudije saznajte u nastavku.

Frank De Bleeckere

Sudija iz Belgije Frank De Bleeckere počeo se baviti suđenjem još 1984. godine, a od 1994. je sudio Belgijsku Jupiler ligu.

Od 2000. do 2013. godine čak sedam puta bio je najbolji sudija u Belgiji, a 2001. godine sudio je prvi put kao FIFA sudija. Bio je to meč kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2002 između Kipra i Sjeverne Irske.

Sudio je na Svjetskom prvenstvu za mlade 2003. godine, a bio je učesnik i na Svjetskim prvenstvima 2006 i 2010 godine čime je postao prvi sudija iz Belgije koji je sudio na sedam utakmica Mundijala.

Također sudio je i na EURU 2004 i EURU 2008.

Na utakmicama Lige prvaka dijelio je pravdu na 47 puta.

Oscar Ruiz

Kolumbijski sudija, Oscar Ruiz sudio je na čak tri Svjetska prvenstva. Nakon karijere ostao je u FIFA-i kao instruktor suđenja, a ujedno je proglašen i najboljim fudbalskim sudijom kojeg je država Kolumbija imala.

Debitovao je 1995. godine na meču Paragvaja i Venecuele, a učestvovao je na Mundijalima 2002., 2006. i 2010. godine.

Upravo je na Mundijalu 2010. godine dobio mnogo kritika nakon što je pokazao direktan crveni karton reprezentativcu Francuske Yohanu Gourcuff na utakmici grupne faze između Francuske i Južne Afrike.

Bio je arbitar na čak pet turnira Copa America od 1995. do 2007. godine sudeći finale 1999. godine između Brazila i Urugvaja.

Na prestižnom južnoameričkom turniru Copa Libertadores dijelio je pravdu na 67 mečeva uključujući finala 2002., 2003., 2007. i 2010. godine.

Osim što trenutno obnaša funkciju instruktora suđenja, Ruiz je ujedno i advokat.

Pedro Proenca

Jedan od najboljih sudija modernog fudbala je Portugalac Pedro Proenca.

Postao je jedini sudija koji je dijelio pravdu na utakmici finala Lige prvaka i Europskog prvenstva u jednoj kalendarskoj godini. Dogodilo se do 2012. godine kada je bio glavni arbitar na meču između Bayerna iz Minhena i Chelseaja nakon čega je tim iz Londona podigao trofej Lige prvaka.

Par mjeseci kasnije sudio je na utakmici finala EURA između Španije i Italije kada je Crvena Furija odbranila naslova europskog prvaka pobjedom od 4:0.

karijeru je počeo 1998. godine, a 2003. je postao FIFA sudija. Sudio je na Europskom prvenstvu do 19 godina 2004. godine, a u Ligi prvaka je debitovao 2007. godine na utakmici PSV – CSKA Moskva.

Proglašen je za najboljeg sudiju u Portugalu 2007. i 2011. godine, a 2012. godine pokupio je nagradu za najboljeg sudiju na svijetu od strane IFFHS-a.

Imao je priliku suditi na EURU 2012, kao i na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u Brazilu.

Naredne, 2015. godine završio je karijeru fudbalskog sudije.

Michel Vautrot

Nešto stariji poznavaoci nogometa vjerovatno se sjećaju francuskog sudije Michela Vautrota.

Jedan od najboljih sudija iz Francuske sudio je polufinale Svjetskog prvenstva 1990. između Argentine i Italije. Na tom meču Vautrot je produžio produžetak čak 8 minuta, koji se igrao čak 23 minute u odnosu na predviđenih 15. Kasnije je izjavio da je zaboravio pogledati na sat i odsvirati kraj meča.

Također, sudjelovao je na Svjetskim prvenstvima 1982. i 1990. godine kao i na Europskim prvenstvima 1984. i 1988. godine uključujući finale između Nizozemske i SSSR-a.

Sudio je i finale Europskog kupa 1986. između Barcelone i Steaue, a 1984. godine sudio je polufinale između Rome i Dundeeja kada mu je prvi čovjek Vučice ponudio mito od 50,000 funti.

Dvije godine kasnije, vlasnik Rome banovan je od strane UEFA-e, a Roma je izgubila finale od Liverpoola.

Od strane IFFHS-a proglašen je za najboljeg svjetskog sudiju dvije godine zaredom – 1988. i 1989. godine.

Peter Mikkelsen

Pionir danskog suđenja Peter Mikkelsen pojavio se na Mundijalu 1990. godine sa svega 30 godina.

Upravo na tom Mundijalu sudio je utakmicu grupne faze između Njemačke i Jugoslavije gdje su Nijemci slavili pobjedu od 4:1.

Karijeru je započeo 1985. godine, a iste godine je postao FIFA sudija.

Pored Mundijala 1990. sudio je na tri meča na SP 1994., a pojavio se i na Europskim prvenstvima 1992. i 1996. godine.

Najbolji svjetski sudija bio je 1991. i 1993. godine, a nakon kvalifikacija za Mundijal 1998. godine završio je karijeru.

Nažalost, preminuo je 2019. godine nakon dugogodišnje borbe protiv raka.

Sandor Puhl

Mađar Sandor Puhl bio je jedan od najboljih sudija u svijetu nogometa.

S fudbalskim suđenjem počeo je 1984. godine, a FIFA licencu dobiva 1988. godine.

Sudio je finale UEFA Kupa 1993. godine između Borussije Dortmund i Juventusa, a godinu dana kasnije dobio je privilegiju da dijeli pravdu na finalnoj utakmici Svjetskog prvenstva u SAD-u gdje su igrali Brazil i Italija.

Bio je i glavni sudija na utakmici finala Lige prvaka, a ponovo su se sastali Juventus i Borussija Dortmund.

Imao je priliku suditi i na EURU 1996. godine.

U periodu od 1994. pa do 1997. godine dobio je četiri nagrade za najboljeg svjetskog arbitra od IFFHS-a.

No, najveća mrlja u karijeri je suspenzija na osam internacionalnih mečeva. Naime, u četvrtfinalu Mundijala 1994. godine sastali su se Italija i Španija. Reprezentativac Italije Mauro Tassotti udario je laktom Luisa Enriquea te mu razbio nos. Sve to dešavalo se u kaznenom prostoru Italije pri rezultatu 2:1 za Azzure.

Arbitar Puhl zatražio je liječničku pomoć za Enriquea pokazavši da se meč nastavi. Enrique je bio bijesan kada je vidio da nema jedanaesterca, ali ni kartona za ovaj brutalan prekršaj.

U končanici Italija je prošla dalje, a Puhl zaradio suspenziju.

Sudija iz Mađarske se povukao 200. godine, nakon čega je bio u Fudbalskom Savezu Mađarske do 2006. godine.

Nažalost, preminuo je 2021. godine.

Kim Milton Nielsen

Danski sudija Kim Milton Nielsen bio je prepoznatljiv po svojoj visini od čak 196 centimetara.

Karijeru je započeo 1975. godine, dok 13 godina kasnije postao FIFA sudija sa svega 28 godina. U karijeri je sudio preko 150 internacionalnih utakmica uz 53 utakmice Lige prvaka.

Debi je imao 1993. godine u Super kupu kada su se sastali Werder Bremen i Barcelona.

Danac je dijelio pravdu na Europskim prvenstvima 1996, 2000 i 2004. godine. Na Mundijalu se pojavio 1998. godine u Francuskoj, a ostao je upamćen po direktnom crvenom kartonu koji je pokazao Davidu Beckhamu nakon što je udario Diega Simeonea u osmini finala protiv Argentine.

Nielsen je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji sudio polufinale između Brazila i Turske.

Dvije godine kasnije, Kim Milton Nielsen je dobio priliku da sudi finale Lige prvaka između Monaca i Porta na stadionu u Gelsenkirchenu.

Pred kraj karijere, 2005. godine na utakmici Lige prvaka pokazao je crvnia karton Wayneu Rooneyju koji mu je sarkastično pljeskao u lice nakon što je zaradio žuti karton. Danac se nije dvoumio i napadaču Uniteda pokazao drugi žuti karton i put u svlačionicu.

Kada je dostigao limit za sudiju u 45. godini Nielsen se povukao iz suđenja.

Howard Webb

Bivši engleski sudija završio je karijeru 2014. godine nakon devet godina rada kao FIFA sudija. U Engleskoj je sudio od 2003. godine gdje je sudio preko 300 utakmica uključujući Premier ligu, FA Cup i EFL Cup.

Na mečeva Lige prvaka dijelio je pravu 36 puta, a vrhunac karijere mu je bila 2010. godina kada je sudio dva velika finala. Prvo je bio glavni arbitar na finalnoj utakmici Lige prvaka između Intera i Bayerna da bi par mjeseci kasnije bio na centru terena u Johannesburgu na finalnoj utakmici Svjetskog prvenstva 2010. godine između Nizozemske i Španije.

Time je Webb postao jedini sudija koji je sudio dva velika finala u jednoj kalendarskoj godini.

Također, Howard Webb je sudio na Mundijalu 2014. godine kao i na Europskim prvenstvima 2008 i 2012. godine.

Nagradu za najboljeg svjetskog sudiju dobio je 2010. i 2013. godine.

Markus Merk

Na listi najboljih arbitara nalazi se i najbolji njemački sudija Markus Merk koji je apsolutni rekorder Bundeslige. Čak šest puta je proglašen za najboljeg Njemačkog sudiju, dok je tri puta bio najbolji fudbalski sudija na svijetu (2004, 2005 i 2006. godine).

S 25 godina počeo je suditi u Bundesligi kao najmlađi arbitar svih vremena. Četiri godine kasnije, 1992., postao je FIFA sudija kada je dijelio pravdu na Ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni.

U Bundesligi pravdu je dijelio na čak 338 mečeva dok je u Ligi prvaka sudjelovao na 49 utakmica. 2003. godine sudio je finale Lige prvaka između Juventusa i Milana kada su Rossoneri odnijeli pobjedu nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Godinu dana kasnije, Merk je bio glavni sudija na polufinalnu Lige prvaka kada su se sastali Porto i Deportivo la Coruna. Njemački sudija je pokazao direktan crveni karton igraču Deportiva Jorgeu Andradeu koji je udario igrača Porta Deca. Bio je to na neki način prijateljski potez s obzirom da je Jorge Andrade bio bivši fudbaler Porta, a i sam Deco nije mogao vjerovati da je protivnik dobio isključenje.

Merk je također bio arbitar na utakmici Lige prvaka između Intera i Milana. Pri rezultatu 1:0 za Milan, Merk je poništio pogodak Cambiassa što je naljutilo domaće navijače koji su počeli bacati predmete na travnjak. Frustrirani navijači Intera bacili su i baklju na gostujućeg golmana Didu. Nažalost, meč je bio prekinut.

Na internacionalnoj sceni Merk je sudjelovao na Svjetskim prvenstvima 2002 i 2006, a na EURU je sudio 2000 i 2004. godine. Šta više, bio je glavni sudija na finalnoj utakmici EURA 2004. kada je Grča iznenađujuće savladala Portugal i osvojila titulu Europskog prvaka.

Markus Merk je inače i stomatolog, a jedan od njegovih pacijenata je i Otto Rehhagel.

Nakon 20 godina suđenja Merk se oprostio 2008. godine.

Pierluigi Colina

Prema mnogima najboljih fudbalskih sudija svih vremena je talijan Pierluigi Colina.

Prepoznatljivog izgleda, Colina je čak šest godina zaredom bio najbolji svjetski fudbalski sudija i to u periodu do 1998. pa do 2003. godine.

Karijeru je započeo 1988. godine u Seriji C zatim tri godine kasnije sudio je Seriju A. U najvišem rangu talijanskog fudbala, Colina je pravdu dijelio na 240 mečeva. FIFA sudija postao je 1995. godine i od tada kreće njegov uspon.

U Ligi prvaka je sudio na 40 mečeva uključujući i legendarno finale u Barceloni kada je Manchester United savladao Bayern Minhen 1999. godine. Sudio je i na finalu Kup UEFA 2004. godine kada je Valencia savladala Marseille.

Colina je bio glavni arbitar i na finalnoj utakmici Olimpijskih igara u Atlanti kada je Nigerija savladala Argentinu. Na Europskim prvenstvima bio je 2000 i 2004. godine. Sudio je i na Svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine kada je dijelio pravdu u finalu između Brazila i Njemačke.

Prije samog finala 2002. godine, golman Njemačke reprezentacije Oliver Kahn dao je zanimljivu izjavu:

“Colina je najbolji fudbalski sudija na svijetu u što ne sumnje. No, čini se da nam donosi nesreću, jelde?”

Inače, Kahn je bio akter u finalu Lige prvaka 1999. godine kada je upravo Colina dijelio pravdu protiv Manchester Uniteda. Baš kao i u kvalifikacijama za Mundijal 2002., kad je Engleska razbila Njemačku s 5-1.

Brazil je zahvaljujući golovima Ronalda osvojio titulu Svjetskog prvaka, a Kahn kao da je bio upravu.

Koliko je bio pošten i cijenjen u svijetu fudbala, najbolje pokazuje to što je bio zaštitno lice video igara PES 3 i PES 4 kao prvi i jedini sudija koji je to ostvario.

Karizmatičan i uvijek blizu mjesta događaja, nikome nije davao pardona bez obzira na reputaciju. Fudbalerima je na terenu davao do znanja da je on taj koji dijeli pravdu i da nema rasprave s njim.

Karijeru fudbalskog sudije završio je 2005. godine nakon čega se pridružio komitetu za suđenje u okviru UEFA-e.

Još fudbalskih zanimljivosti

• Kako je nastao fudbal?
• Najbogatiji klubovi na svijetu
• Dan kada je Edin Džeko postigao 4 gola za Manchester City
• Predstavljamo najbolje lige u fudbalu