Neki ne mogu zamisliti moderan sport bez žutih i crvenih kartona, termini koji su našli svoju upotrebu i izvan svijeta sporta.
Crveni i žuti kartoni ideja su Engleza Kennetha Georgea Astona, koji je nažalost preminuo u 2001. godine. Svojim izumom ostavio je neizbrisiv trag u fudbalu i naravno, umjetnosti suđenja.
Kako su nastali crveni i žuti kartoni?
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Aston je bio jedan od najboljih sudija u Engleskoj i pripala mu je čast da sudi utakmicu otvorenja Svjetskog prvenstva 1962. godine u Čileu između domaćina i Švicarske. Impresionirana njegovim suđenjem, FIFA je odlučila da mu dodijelili najrizičniji meč prvenstva između Čilea i Italije. Koliko je sama utakmica bila opasna svjedoči činjenica da je vojna policija nekoliko puta morala intervenisati kako bi se meč odigrao do kraja.
Četiri godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj sudarili su se domaćin i Argentina. Između dvije zemlje je vladao nevjerojatan naboj zbog Falklandskog otočja, koje je u vlasništvu Velike Britanije, a na koje pravo polaže i Argentina u čijoj se blizini nalaze ovi otoci. Vrhunac napetosti dogodio u 33. minuti nakon slobodnjaka kojim je Moore postavio konačnih 1:0 za Engleze. Prosvjedujući zbog, navodno, neregularnog gola, gostujući kapiten Antonio Rattin počeo je povlačiti njemačkog sudiju Rudolfa Kreitleina i vrijeđati ga. Ovaj ga je krenuo isključiti, no Rattin je u pomoć pozvao i svoje saigrače te čelnike reprezentacije.
Nastalo je pravi haos na terenu u teško da je ko koga tu čuo, vidio ili razumio. Prekid je trajao sedam minuta, a nastavak utakmice donio je pregršt nemilih scena. Aston se u tom trenutku našao na terenu, pokušavajući na lošem španskom jeziku objasniti Rattinu nešto što ovaj možda i nije dobro razumio – da je isključen i da mora napustiti teren.
Vozeći se kasnije Kensingtonovom ulicom sa stadiona, razmišljao je što bi pomoglo da u međunarodnom fudbalu odluke sudija, koji često ne govore jezik natjecatelja, postanu transparentnije. Zaustavio se na semaforu i pomislio: “Žuto = lakše malo; crveno = stop, letiš vani.”. I tako su nastali žuti i crveni kartoni.
Tako su crveni i žuti kartoni prvi put uvedeni na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970. godine i od tada su neizostavni sadržaj svakog sudijskog džepa.
No, na prvenstvu u Meksiku nije pokazan niti jedan crveni karton, ali je pokazano nekoliko žutih kartona. Četiri godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj viđen je prvi crveni karton. Glavni akter ovog događaja bio je napadač Čilea Carlos Caszely koji je zbog dva brza žuta kartona zaradio crveni karton na meču protiv domaće selekcije Zapadne Njemačke kojeg je Čile izgubio s 1:0.
U europskom fudbalu prvi crveni karton dodijeljen je u Engleskoj 1976. godine, a zaradio ga je igrač Blackburna Dave Wagstaffe.
Crveni i žuti kartoni danas su neizostavan dio fudbala, a jedan od najpoznatijih crvenih kartona je svakako onaj pokazan Zinedinu Zidaneu na Svjetskom prvenstvu 2006. godine kada je u finalu glavom udario Marca Materazzija.
Također treba napomenuti bizarnu situaciju na pomenutom prvenstvu 2006. godine kada je hrvatski reprezentativac Josip Šimunić zaradio čak tri žuta kartona nakon čega mu je pokazan crveni karton i put u svlačionicu.
Još jedan meč s Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj ostat će upamćen po kartonima. Bio je to duel četvrtfinala između Portugala i Nizozemske, a meč je završen s 18 igrača na terenu jer su po dva crvena kartona dobile obje reprezentacije. Također je pokazano i 16 žutih kartona. Portugal je slavio minimalnom pobjedom 1:0.
Pročitajte još:
- Bitka za Nuremberg: Noć kada je pokazano čak 16 žutih i 4 crvena kartona
- Najbolje fudbalske sudije
- Zašto gledanje fudbala pozitivno utiče na naše zdravlje?
- Najbizarnije fudbalske priče: Dres s brojem 1+8, crveni karton poslije 2 sekunde utakmice, Ronaldo bio Ronaldinho
- Dan kada je golman igrao kao napadač: David James skinuo rukavice, otišao u napad i izborio jedanaesterac
