Nogomet je čudo, igra koja stotine i stotine miliona ljudi širom cijele planete baca u očaj, ekstazu, delirijum, haos…Jedni su u transu, ludilu zbog pobjede njihovih ljubimaca, dok su drugi u šoku, bijesu zbog neočekivanog poraza njihovih ljubimaca.

BiH – Norveška

Ništa bolja situacija nije ni u našoj zemlji, navijači naših klubova su često u takvim situacijama, a posebno je to izraženo zbog nastupa naše nogometne reprezentacije, u kvalifikacijama za Europska i Svjetska prvenstva. Svaki ciklus tih kvalifikacija redovno nam servira bar po jednu, dvije utakmice kada u BiH svi budu u šoku.

Piše: Rešad Mamela

Svi ljubitelji nogometa u našoj zemlji dobro se sjećaju kvalifikacija za EURO 2004 a koje je održano u Portugalu. Naša selekcija bila je u grupi sa Danskom, Norveškom, Rumunijom i Luksemburgom. Navijači ko navijači odmah su počeli  praviti kalkulacije, tabele, prognoze i mnogi su bili „sigurni“ da ćemo i mi konačno zaigrati na jednom velikom takmičenju.

Ništa manje nisu bili optimistični ni u taboru naše selekcije, od selektora Blaža Sliškovića pa do igrača: Konjić, Hibić, Spahić, Papac, Barbarez… Ali krenulo je katastrofalno, prvi meč i to na domaćem terenu gubimo  visokim rezultatom 0:3. Slijedi poraz u Oslu od Norveške 2:0 i svi su bili pomislili-gotovo je, izgubljen je još jedan ciklus, ovoga puta kvalifikacije za EURO 2004. godine.

No, kasnije, spletom sretnih okolnosti po nas i s nekoliko neočekivanih rezultata, došli smo u poziciji da sami odlučujemo o svojoj sudbini, čak o direktnom plasmanu na EURO. U posljednje tri utakmice dva puta smo bili domaćini (Norveška i Danska) i gostovanje kod „rekreativaca“ u Luksemburgu, trebale su nam sve tri pobjede da završimo u Portugalu.

Prvi na redu je bio meč u Zenici, 6. septembra 2003 god. na stadionu „Bilino polje“, a rival je bila reprezentacija Norveške.

Poštovani čitaoci Vaš novinar vršio je prenos sa ovog meča i bio je svjedok tri dana svih dešavanja sa i oko ovog meča. Sa našom reprezentacijom sam od prve utakmice u Jablanici (meč protiv novinarske reprezentacije)  16.9.1995. godine, a i prve zvanične, doduše prijateljske, protiv Albanije koja je igrana 24. aprila 1996. godine. u „vreloj“ Zenici.

To se u Zenici nije zapamtilo. Od ranih jutarnjih sati sve je bilo na nogama, navijači iz cijele BiH (Tuzla, Mostar, Brčko, Breza, Kalesija, Travnik, Vitez, Banja Luka, Sarajevo…) ali i inozemstva (Danska, Švedska, Austrija, Njemačka, Švicarska…) stvarali su paklenu atmosferu, zaglušujuću buku, automobili su bili nakučeni zastavama, šalovima, dresovima, balonima i neprestano su kružili gradom i podizali atmosferu do „ključanja“. Svi putevi iz pravca Travnika, Sarajeva, Doboja, Orašja…vodili su ka Zenici i kultnom „Bilinom polju“.- Oglašavanje –

Bajramović pogađa u finišu, lom na tribinama

Meč od životne važnosti za oba rivala, počeo je obazrivo sa obje strane, početno ispitivanje snage. Ulog je ogroman, oba selektora i Slišković i Nils Johan Semb traže od svojih igrača maksimum opreza, koncentracije, bez nekih poteza za „raju“…

Prvih 45 minuta završava bez pogodaka, nije bilo nekih velikih šansi ni na jednoj strani, vratari Hasagić i Johnsen lako su zaustavili pokušaje Bolića, Grujića, Salihamidžića i na drugoj strani u poluprilikama su bili Risse , Carew i Strand.

Publika vjeruje u naše izabranike, u nastavku ih još vatrenije bodri. Ori se pjesma, skandira se našim igračima, traži se pogodak „zlata“ vrijedan. Bilježimo pokušaj Barbareza, Bešlije, Hrgovića ali nema završnice.

Na drugoj strani pokušavaju Flo, Andersen, Solskjer ali ništa to nije ozbiljnije. Ulazi se u sami finiš meča, svi su na nogama, naši igrači  kreću u posljednje napade, i onda igra se 87. minut, ludnica, na tribinama haos, trese se cijela Zenica, ogromno slavlje u gledalištu i na travnjaku, Zlatan Bajramović pogađa „storu“ Norvežana i vodimo 1:0.

Do kraja „nokautirana” Norveška pokušava u zadnjih par minuta izjednačiti, ali ništa od toga, sudac francuz Stephane Bre svira kraj i ostaje ogromnih 1:0.

Pobjeda, tri boda koja nam daju veliku šansu da kroz cilj prođemo prvi. Jeste, pobijedili smo u Luksmburgu sa 0:1, ali onda  u „majstorici“ na Koševu protiv Danske nismo uspjeli slaviti, završeno je samo 1:1 i ništa od Europskog prvenstva. Danska je bila prva sa 15, Norveška druga sa 14, Rumunija treća sa 14, BiH četvrta sa 13, a posljednji Luksemburg bez bodova.

Ovo je ogroman trijumf

“Svi u našem taboru smo presrećni zbog izuzetno važne pobjede. Savladali smo izuzetno jakog rivala čiji dres nosi nekoliko vrsnih majstora nogometa (Carew, Riise, Berg, Basma, Flo) a naša pobjeda je zaslužena. Cijeli tok meča „ginuli“ smo za svaku loptu, aut, korner…i sa takvim pristupom  svih 90 minuta uspjeli smo ostvariti ogroman trijumf. Sada smo na korak do Evroskog prvenstva i vjerujem da možemo, uz ovakve frenetične navijače, savladati i Dansku u zadnjem kolu na našem terenu i direktno izboriti plasman na završnicu EP”, rekao je strijelac Zlatan Bajramović.

Oni su pobjednici u meču za „dušu i sjećanje“

Hasagić, Papac, Spahić, Konjić, Hibić, Bajramović, Musić, Bolić, Grujić, Barbarez i Salihamidžić. Još su igrali: Hrgović, Bešlija i Biščević. Selektor: Blaž Slišković