Fudbalski klub St Pauli je nešto sasvim drugačije…
Fudbal bez Nijemaca možda bi imao dušu, no nedostajala bi mu disciplina, upornost, profesionalizam kao i gomila trofeja koje baštini ova nacija. Njemačka je među najboljim reprezentacijama na planeti, Bayern decenijama dominira domaćom ali i europskom scenom, a Borussijin „Žuti zid“ redovno postavlja zadaću ultrasima širom svijeta.
Autor: Eldin Čalija (2016)
St. Pauli nešto sasvim drugačije
No, ako želite nešto drugačije fudbalsko iskustvo morat ćete na sjever Njemačke, tačnije u Hamburg, najveću evropsku luku nakon Rotterdama. U Reeperhbahnu, distriktu crvenih svjetala, poznatijem i kao „Die Sündige Meile“ nalazi se i Millerntor, hram na kojem nastupa St. Pauli. Kvart nemorala osim lažnih osmijeha prostitutki, lopova i ostalog polusvijeta ponudit će vam i fudbalsku atmosferu na kojoj bi pozavidjeli mnogi evropski velikani.
Klub je magnet za fudbalske alternativce, navijače koji u njemu vide kanal za predstavljanje alternativnih društveno-političkih ideja. Privrežnost St. Pauliju jednostavno više je pitanje stava i načina života, nego navijačke zaslijepljenosti rezultatima i akterima na terenu. Ultrase ovog simpatičnog kluba ne zanimaju reflektori velikih evropskih stadiona, baš im je svejedno da li igraju u Bundesligi ili regionalnoj ligi Hamburga. Ono što im daje osjećaj pripadnosti jesu vrijednosti, ideje koje su čvrsto ugrađene u temelje kluba sa sjevera Njemačke.
Istovremeno dok Europa zatvara granice i podiže zidove, fanovi St. Paulija žele dobrodošlicu izbjeglicama iz ratnih područja.
St. Pauli je 80-ih godina postao središtem ljevičarske zajednice u Hamburgu, a nerijetko su njegovi navijači bili organizatori demonstracija protiv socijalne nepravde ali i okršaja sa neonacističkim navijačkim grupama drugih njemačkih klubova. Iako su na terenu bili u dubokoj sjeni tada velikog Hamburga, van terena St. Pauli je bio zapažen u borbi protiv diskriminacije svake vrste. Koliko klub drži do svojih vrijednosti najbolje pokazuje primjer iz 2002. godine kada je jedan od spoznora kluba, časopis Maxim, iz svog broja morao ukloniti reklame koje su navijači kluba označili kao seksistički sadržaj koji je uvrijedljiv za žene.
Osim ljevičarskih principa, klub ima i specifičnu finansijsku politiku. Neformalni logo kluba na kojem su lobanja i kosti, poznata gusarska zastava, simbol je vječite borbe siromašnih i bogatih. A ko su ti bogataši protiv kojih borba nikada neće stati? Pa, valjda prve komšije koje su navijači St. Paulija prekrstili u H$V, aludirajući na sve ono što je prljavo i bezdušno u modernom fudbalu – milionske sponzorske ugovore i preplaćivanje fudbalskih zvijezda. Ipak, ne možemo reći da su ljubitelji manjeg kluba iz Hamburga zavidni rivalima, jednostavno su se opredijelili za pričanje jedne neobične priče nauštrb ostvarivanja značajnijih rezultata na zelenom terenu.
Protiv struje, odnosno dominantnih političkih i fudbalskih sila klub je bio i 2006. godine prije početka Mundijala u Njemačkoj. U mjesecu maju na Millerntor stadionu organizovali su neformalno svjetsko prvenstvo na kojem su učestvovale reprezentacije koje FIFA nije uzela pod svoje okrilje. Grenland, Sjeverni Kipar, Zanzibar, Gibraltar, Tibet i naravno Republika St. Pauli učestvovali su na ovom „divljem Mundijalu“ čiji je cilj bio podići svijest o regijama na koje pojedine države i krovna organizacija svjetskog fudbala vrše pritisak.
Kada bi klub bio osoba
Ako bi morali izdvojiti jednog fudbalera koji je predstavlja utjelovljenje St. Paulija i njegovih ideala, onda je to Volker Ippig, sve samo ne obični golman koji je branio boje kluba 80-ih godina. Ljevičarski ideali bili su dio svakodnevnice ovog čovjeka koji bi prilikom svakog ulaska na teren stisnutom pesnicom salutirao navijačima St. Paulija. Svojim imidžom, dugom plavom kosom i bradom razlikovao se od današnjih fudbalera koji u salonima za ljepotu provode jednako vremena kao i u trening kampovima.
U St. Pauli je došao kao 18-godišnjak kada je klub u prosjeku pratilo samo 1600 navijača. Ekscentričnom Ippigu fudbal nije bio dovoljan pa je istovremeno bio i socijalno angažiran radeći sa djecom s posebnim potrebama. Čak je i pauzirao fudbalsku karijeru kako bi otišao u Nikaragvu boreći se na strani ljevičarskih sandinista. Po povratku je odigrao još nekoliko sezona, a rukavice je okačio o klin u 29. godini zbog povrede. Iako je punk zamijenio mirnim porodičnim životom, a dres St. Paulija radnim odijelom hamburške luke, Ippig će ostati upamćen kao ambasador vrijednosti i važan dio historije ovog kluba.
Klub vjerovatno nikada neće osvojiti neki važan trofej, neće dovesti veliku zvijezdu, niti će igrati neko evropsko takmičenje. No, sve dok je fudbalskih odmetnika, boraca protiv mainstreama, titula najalternativnijeg i najposebnijeg svjetskog kluba ostat će u, ne u vitrinama, nego u srcima fanova St. Paulija.
