Koliko je bio utjecajan tip svjedoči činjenica da je Pablo Escobar doveo Diega Maradonu u zatvor samo kako bi igrali fudbal. To govori o tome da je jedan od najvećih kriminalaca svih vremena zaista volio fudbal.

Punog imena i prezimena Pablo Emilio Escobar Gaviria izrazito je volio fudbal. Mnogi ne znaju, ali je Escobar bio strastveni zaljubljenik u ovu divnu igru, pa ne čudi činjenica je Escobar na najpopularniju sporednu stvar na svijetu trošio ogroman novac.

Da ljubav prema fudbalu nije bila mala svjedočio je i saradnik Pabla, Popay koji je obavljao prljavi dio posla. Popay se prisjetio trenutka kada se s Escobarom našao u bijegu, i tom prilikom Pablo je slušao prenos jedne od kvalifikacionih utakmica Kolumbije na svom transistoru.

“Primijetio sam da nam se vojska približava i želio sam obavijestiti Pabla koji me je dozvao u tom trenutku. Prva pomisao je bila da su nas uhvatili, ali je tada Pablo rekao ‘Kolumbija je zabila pogodak.’ To je čisti dokaz koliko je Escobar volio i uživao u fudbalu, osjećao se sigurnije i ta igra je bila njegov bijeg i radnost.”

O velikoj ljubavi prema fudbalu svjedočio je i bivši trener Crvene zvezde, Vladica Popović koji je radio kao trener u Kolumbiji. Popović je vodio Deportivo iz Calija, i to baš u vrijeme kada je vladavina Escobara bila na samom vrhuncu. Trener Popović je u Kolumbiji osvajao titule što je privuklo Escobara da mu ponudi posao trenera u Atleticu Medellinu, klubu koji je sam Pablo vodio iz sjene. Escobar je imao viziju i nije krio ambicije da Atletico Medellin učini respektabilnim klubom u Južnoj Americi. Ali isto tako, fudbalski klub Atletico je za Pabla predstavljao odlično pokriće gdje je mogao prati svoj novac.

“U Kolumbiji sam kao trener radio sedamdesetih i osamdesetih, osvajao sam titule s nekoliko klubova. Odjednom je stigao poziv Pabla Escobara. Tada je on bio dobro poznato ime i bio je to poziv koji ne smijete odbiti. Pozvao me da dođem u njegovu vilu i u bazenu smo bili viski. Otvoreno je tražio da preuzmem njegov klub iz Medellina, ali sam ja to odmah odbio. Znao sam da takvom utjecajnom čovjeku ne mogu reći da ću razmisliti, jer bi zvučalo kao da već pristajem. Pogledao sam ga u oči i skupio hrabrost i rekao: zahvalio se i rekao da ja to ne mogu učinit”, prisjeća se Popović pa dodaje:

“Tražio je da razmislim, da ne žurim s odlukom. Govorio je da će napraviti zabavu kod sebe u vili i pozvati najljepše žene, isključivo za mene. Također je govorio da ću dobiti novca koliko god poželim. Spomenuo mi je da pravim ogromnu grešku, a čak mi je otvorio kovčeg s novcem kako bi pokazao da je zaista ozbiljan u svojoj namjeri. Odgovorio sam mu da nikada ne bih uzeo ni dolar više od onog što pošteno zaradim.”

“Doduše, mogao sam da tražim i 15 hiljada dolara dnevno, to za njega ne bi predstavljalo nikakav. Međutim, znao sam da se ne smijem upuštati u takav posao. Ako me pitate da li sam se uplašio kada sam ga odbio, neću vas lagati. I sad mi koljena klecaju kad pomislim na taj trenutak, ali zato i sada znam da sam učinio pravu stvar i donio jedinu ispravnu odluku u tom trenutku.” – govorio je mnogo godina kasnije pokojni Vladica Popović.

Jedan od najvećih strahova Pabla Escobara bilo je izručenje Sjedinjenim Američkim Državama zbog svih kriminalnih radnji. Nakon što su 1991. godine pod Pablovim pritiskom i potkupljeni njegovim novcem, vlasti Kolumbije odlučili da građani Kolumbije ne mogu biti isporučeni u SAD, Escobar se u znak dobre volje predao vlastima, ali pod jednim uslovom. Tražio je da izgradi svoj vlastiti zatvor, dobropoznati luksuzni “La Catedral”. No, pored ostalih nerealnih stvari, u tzv. zatvoru se nalazio i fudbalski teren.

Kako je Pablo Escobar doveo Diega Maradonu u svoj zatvor

“Kralj Kokaina” imao je običaj da u svoj “zatvor” dovodi profesionalne fudbalere, reprezentativce svojih zemalja i da priređuje utakmice poslije kojih bi bile organizovane spektakularne zabave. Neki od fudbalera nisu željeli da igraju fudbal s osobom koji je učinio mnogo loših stvari i koji je bio okorjeli kriminalac, dok nekima to uopšte nije smetalo, Pablo je znao da platiti i za njihovo vrijeme koje su proveli u privatnom zatvoru.

Jedna od najzanimljivijih priča govori kako je jedan od najboljih fudbalera svih vremena Diego Armando Maradona stigao kao gost Pablo Escobaru.

Naime, 1991. godine jedan od posrednika prišao je Maradoni, rekavši mu samo da jedna veoma bitna osoba iz Kolumbije spremna dati veliku svotu novca samo za prijateljsku utakmicu uključujući s golmana iz Kolumbije Renea Higuitu.

“Odveden sam u zatvor gdje je bilo na hiljade čuvara. Rekao sam “šta se đavola dešava? Jesam li uhapšen?” Ipak, mjesto je bilo poput luksuznog hotela…” – govorio je pokojni Maradona.

Tada su se Maradoni obratili s riječima: “Diego, ovo je ‘El Patron.’”

“Iskren da budem nisam čitao novine niti gledao televiziju i nisam imao pojma ko je on! Susreli smo se u kancelariji i rekao je da voli moju igru i da se poistovjećuje sa mnom, jer sam, poput njega, prošao kroz siromaštvo. Igrali smo utakmicu i svi su uživali. Kasnije te večeri, imali smo zabavu s najljepšim djevojkama koje sam vidjeo u životu. I to u zatvoru! Nisam mogao da vjerujem. Sljedeće jutro mi je platio i rekao doviđenja.” – prisjećao se Diego.

Maradona nije bio jedini, dolazili su tu i Valderrama, Higuita kao i mnogi drugi, jer je bilo poznato da velike fudbalske zvijezde dolaze na prijateljske mečeve kod Pabla, a praksa je bila da se pri ulasku glave pokriju peškirima. Proslavljeni golman reprezentacije, popularni Higuita, nadimka El Locco smatrao je da ne treba kriti prilikom dolaska u zatvor kod svog prijatelja.

Pa se tako Higuita slikao kod Escobara odakle je govorio za medije, koji su ga razapeli zbog čega je izbačen iz reprezentacije Kolumbije koja je putovala na Mundijal u Sjedinjene Američke Države. Upravo na tom Svjetskom prvenstvu, Kolumbija se nije proslavila i to , ni manje ni više nego zbog nesretnog Escobara. Također se spominjalo da je Rene učestvovao u nekim otmicama, pa je završio u policiji.

Mnogi su kasnije tvrdili da su sve optužbe Higuiti namještene samo zato što je bio povezan s Escobarom i zato što nije htio javno da skriva da posjećuje Pabla, za razliku od nekih njegovih saigrača.

U to vrijeme kapiten i zvijezda fudbalskog kluba iz Escobarovog Medellina, Independientea Oscar Pareja je dobio privatnu poruku. Escobar je želio da Oscar i njegovih šest saigrača dođu u “La Catedral” i odigraju utakmicu koju će i sam Escobar igrati protiv njih. Niko takav poziv nije htio da odbije. U to vrijeme bilo je to ravno samoubistvu. Escobar je iz svog zatvora i dalje vodio poslove, naručio je stotine ubistva, policajaca, biznismena, sudija, političara… šta bi mogli da očekuju fudbaleri koji pokažu nepoštovanje?

“Morali smo da odemo. Iako je to bilo usred sezone, trener je morao da otkaže trening, nije mogao ništa drugo da uradi. Svi smo znali da nas posjeduje.” – govorio je kasnije Pareja. “La Catedral” se tih godina uzdizao iznad Medellina kao Olimp. Bio je to raskošan zatvor s jakuzijima, teretanom, luksuznim namještajem i naravno već pomenutim terenom za fudbal. Iako je to navodno bio zatvor, odatle je Escobar nastavio da posluje s drogom, koja mu je donosila profit koji se mjerio milijardama dolara.

“Kada smo stigli u čekaonicu naišli smo na divan namještaj, televizor i grickalice. Bili smo strašno nervozni, ipak smo čekali najkrvavijeg čovjeka u historiji Kolumbije. A onda su u sobu ušli tjelohranitelji i Escobar. U tom trenutku sam se pitao ko je ovdje zatvorenik u stvari. Sjeo je pored mene i nazvao me po nadimku “El Guapo” (Ljepotan). Nikada neću zaboraviti taj dan. Sat vremena je sa nevjerovatnom strašću i znanjem pričao o fudbalu, a onda se obratio meni. Rekao mi je da moram manje da se svađam sa sudijama, da ih on plaća i da to što radim nije dobro.” – prisjeća se Pareja.

Nakon toga, kada je pala noć, svi su izašli na fudbalski teren da odigraju utakmicu − Parejo i saigrači protiv Escobara i tjelohranitelja. Pablo Escobar je igrao lijevo krilo, iako je šutirao desnom nogom. Pareja se prisjećao da je u najvećem problemu bio Carlos Alvarez, koji je morao da čuva Escobara:

“Eskobar je bio sudija, a Carlos je bio u velikom problemu. Ako ga ne bude čuvao svom snagom, Escobar će osjetiti manjak poštovanja, a ako ga bude čuvao maksimalno, Escobar će se osjetiti poniženim. U oba slučaja neće biti dobro. Sjećam se da mu je Escobar rekao da će, ako ga udari, ostati u “La Catedrali” s njima. Alvarez Escobaru nije oduzeo nijednu loptu. Igrali smo meč od 90 minuta, a mi smo pobijedili uz dosta muke, s obzirom na to da su Escobar i njegovi momci igrali poprilično dobro. Zahvalili su nam se i ispratili nas.” – pričao je kasnije Pareja.

Oscaru i njegovim saigračima moglo je da se desi bilo šta unutar tih zidina. Nije bilo policije, nije bilo kontrole, svi čuvari u “La Catedrali” su bili Escobarovi ljudi. Parejo je još jednom prilikom odigrao ovakvu utakmicu gdje je sve proteklo kao i prvi put.

Naredne godine Escobar je zbog mučenja i ubijanja četiri poručnika morao da pobjegne iz “La Catedrale”, jer je vlada Kolumbije tražila da se izruči u normalan zatvor. Escobar nije dočekao da mu se ispuni velika želja i da gleda svoju zemlju na Mundijalu u SAD-u, jer ga je u decembru 1993. godine upucala kolumbijska policija na krovu kuće u kojoj se skrivao. Bio je u kopačkama.

Pročitajte i ove zanimljivosti:

• Andres Escobar autogol: Platio životom jer je postigao autogol
• Zašto gledanje fudbala pozitivno utiče na naše zdravlje?
• Posao Fudbalskog menadžera
• Golovi za infarkta: Zbog ovakvih dramatičnih golova fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu
• Ivica Osim Biografija velikog čovjeka!
• Za koga su navijali Hitler, Mussolini, Staljin i Osama bin Laden?