HRVATSKI FUDBALER VELIKI JE HEROJ: MAJKA MI JE DALA ŽIVOT, A JA SAM JOJ GA PRODUŽIO

Drugi upravo čitaju

S treninzima je počeo, i to s ozbiljnim režimom rada. Priključen je Cibalijinoj ekipi, no trener Tomislav Radotić još uvijek ga dozira.

Iza njega je višemjesečna pauza uvjetovana utakmicom života koju je 23-godišnji napadač prošloga marta odigrao u Istanbulu, na klinici Memorial Bahçelievler. Ondje je podvrgnut operativnom zahvatu kojim mu je odstranjen dio jetre koji je potom transplantiran njegovoj teško oboljeloj i životno ugroženoj majci Ljiljani.

Jasna misija

– Sve je super prošlo. I operacija, i oporavak. Hvala Bogu oboje smo sada dobro, ja sam pred povratkom na teren, a mama je napokon nakon 13 godina teške borbe dobila novi život – kaže Perić-Komšić.

Stasitom napadaču proljetos je odstranjeno čak 70 posto jetre. Uoči operacije nije imao nikakve garancije o nastavku profesionalne nogometne karijere…

– Nisam mario za to. Imao sam potpuno bistru sliku rizika, ali nogomet mi je tada bio u trećem planu. Moja misija bila je jasna, da mama bude dobro. Sve ostalo bilo je manje važno ili potpuno nevažno.

RPK je u javnosti – koja je s pažnjom pratila razvoj situacije i osluškivala vijesti iz istanbulske bolnice – zbog svoga čina stekao status heroja. Međutim…

– U ovoj priči mama je veći heroj od mene. Ne daj Bože nikome ono što je onda proživjela u proteklih 13 godina. Imala je tri neuspjele transplantacije jetre s mrtvog donora. Propala je ideja i da živi donor bude brat Vedran čija je jetra bila masna, pa je postupak propao. Otac Nedeljko ima više od 50 godina što je uz masnu jetru jedan od dva eliminirajuća faktora za donorstvo. Rizik je bio ogroman, a mami je vrijeme istjecalo. Bila je životno ugrožena, trbuh joj se punio vodom i bilo je pitanje dana… U trenutku kada sam saznao da su sve ostale opcije iscrpljene spakirao sam stvari i odletio za Istanbul – ispričao je za Jutarnji list.

HRVATSKI FUDBALER VELIKI JE HEROJ: MAJKA MI JE DALA ŽIVOT, A JA SAM JOJ GA PRODUŽIO

Operacija je bila naporna, višesatna, a kada se probudio iz narkoze na zaslonu mobitela dočekale su ga brojne poruke podrške koje su pristizale sa svih strana.

– Teško mi je pronaći prave riječi kojima bih opisao koliko je to za mene značilo u tim trenucima. Ovim putem zahvaljujem svima koji su nam dali dodatnu snagu u toj borbi – kazao je.

Danas, nešto više od četiri mjeseca nakon operacije, oboje su se vratili normalnim životima…

– Mama mora uzimati terapiju, ali to za nju nije nikakva novost, jer je već godinama pod lijekovima. Meni su svi nalazi uredni, jetra je dva mjeseca nakon operacija bila gotovo u cijelosti regenerirana. Uglavnom, bježim od neke priče o herojstvu, učinio sam ono što bi vjerujem učinio svako onaj ko je odrastao u funkcionalnoj obitelji. Meni je majka dala život, a ja sam njoj produžio.

Prve minute

Hoćemo za kraj još malo o nogometu, o Cibaliji?

– Naravno. Prvenstvo je tu, pred vratima, a ja osjećam da se u Vinkovcima nešto ozbiljno sprema. Jedan film u kojem će Cibalia igrati glavnu ulogu. Vjerujem da će i meni biti dodijeljena zapažena rola. Osjećam se super, pun sam motiva, raspoložen kao nikad. Ovo kroz što sam prošao dodatno me osnažilo i stvarno osjećam da sam spreman na velika djela. Prve minute mogao bih odigrati sljedećeg vikenda na turniru u Kuševcu gdje imamo generalku za prvenstvo. Jako se tome radujem. Vjerujem da ću vrlo brzo odigrati i utakmicu za bodove. Tome se radujem još i više – zaključuje Robert Perić Komšić.

hayat.ba

Možda te zanima