FK Olimpik Sarajevo ili kako ga navijači najčešće zovu Olimpik je fudbalski klub situiran u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Zanimljiva činjenica vezana za Olimpik jeste ta da spada u grupu klubova koji su osnovani u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Danas predstavljaju klub koji je u nakon dugo godina nestabilnosti uspio da se domogne Premijer Lige BiH.

Za vrijeme rata koji je još uvijek uveliko trajao u Bosni je par prijatelja i poznanika imalo ideju da kreiraju svoj fudbalski klub. Čak ni rat nije mogao da zaustavi strast i želju koju su ovi momci imali prema fudbalu, te je 3. oktobra 1993. godine osnovan Olimpik. Najveću zaslugu za osnivanje kluba imali su: Ramiz Krilašević, Edhem Okerić, Suad Osmanagić, Sakib Trtić, Mustafa Ruvić i braća Šefkija.

Teške početne godine i poslije ratni period

Zbog rata, nije bilo mogućnosti da FK Olimpik Sarajevo pokaže svoju sposobnost u ligaškom sistemu, te su morali čekati i trenirati na bilo kojem terenu su stigli. Olimpik je uspio da se izbori kroz ovaj period, te su čak uspjeli da osvoje Asim Ferhatović „Hase“ memorijalni kup u futsalu 1993. godine. Uskoro se situacija počela smirivati, te je Olimpik počeo da igra u kantonalnoj ligi. Svoju prvu sezonu u Sarajevskom kantonu zabilježili su prvim mjestom, te su narednu sezonu prešli kantonalni sistem takmićenja.  Našli su se u grupi Tuzla, te su igrali utakmice protiv Slobode, Gradine, Turbine, Natrona i Travnika.

Uspjeh se nastavio te su u ovom takmičenju upisali drugo mjesto što je značilo da su osigurali put u najviši rang BiH fudbala u to vrijeme, a to je bila Prva liga Bosne i Hercegovine. Također Olimpik je osvojio ratnu olimpijadu koja se održala u Tuzli.

Nakon vrhunca koji je bio ulazak u Prvu ligu Bosne i Hercegovine, Olimpik je samo jednu sezonu proveo u Prvoj ligi te je vraćen u drugi rang BiH fudbala. Kroz narednih par godina klub je ponovio ovaj proces, jednostavno su bili predobri za drugu ligu, a nisu još dorasli prvoj ligi. Mnogi tvrde da je razlog manjka konstantnosti dolazi iz činjenice da je Olimpik klub koji je tada bio star svega par godina i nisu mogli da se bore protiv starih velikana bh. fubdala. 

Mnogi igrači su igrali za Olimpik, ali oni koji se mogu ponositi sa činjenicom da su nosili dres Olimpika i davali zadnji atom snage u svakoj utakmici za ovaj klub su: Almedin Hota, Zajko Zeba, Samir Muratović, Muamer Rizvićm Muamer Vukas, Sead Bučan, Edis Čindrag, Edin Đederija.

Dobri i loši trenutnci

Mnogi tvre da su 2000/2001 i 2001/2002 dvije sezone koje će uvijek ostati u historiji Olimpika kao dvije najbolje sezone koje je klub ikada imao. Tadašnji tim koji je predvodio Boris Bračulj, a kasnije Jusuf Čizmić uspjeli su da zauzmu mjesto u novo formiranoj Premijer Ligi BiH. FK Olimpik Sarajevo, međutim ono što su uspjeli da postignu u narednoj sezoni je nadmašilo čak i ovaj uspjeh.

Timski rad i borberni stav koji je imao Olimpik im je omogućio da osiguraju opstanak u elitnom rangu bh. fudbala za još jednu sezonu, šlag na tortu je bila pobjeda protiv gradskog rivala FK Sarajeva. Ipak naredna sezona nije donijela mnogo uspjeha, te se Olimpik vratio drugom rangu i da bi stvari bile još gore uslijedio je najteži period u historiji Olimpika.

Zbog činjenice da klub nije imao strategiju i generalno plan koji su pratili značilo je da pored kvalitete u igračima koju su imali nisu imali pozadinske stvari riješene da bi konstatno ostajali u Premijer ligi BiH i napredovali. Od 2002/2003 sezone pa sve do 2006/2007 sezone klub je praktično bio sjena prošlog sebe.

Bio je napušten od strane vlasnika, te su se igrači i navijači i tadašnje osoblje ujedinili kako bi spasili voljeni klub od propasti. Uslijedio je drastičan pad, prvo u Prvu ligu Federacije BiH, a zatim u Drugu ligu Federacije BiH.

Damir Hadžić, zajedno sa svojih par saradnika je uložio vrijeme i novac u spašavanje Olimpika, te su uspjeli da održe klub na životu dok nije stigla podrška iz drugih izvora. Podrška stiže 2006. godine u vidu Nijaza Gracića, biznismena koji je u prošlosti bio predsjednik FK Sarajeva. Nijaz je donio mnogo potrebni novac ali i organizaciju, te je imao jasan cilj šta želi uraditi sa Olimpikom. Sa iskustvom koje je stekao u FK Sarajevu, Nijaz je uložio mnog truda i novca da vrati Olimpik u Premijer ligu BiH, što je nakon samo dvije godine i postigao.

Nijaz nije dozvolio da Olimpik bude klub koji se ne može takmičiti u Premijer ligi BiH, te je riješio problem treninga, dresova, plata igračima i stučnom osoblju i klub je bio spreman za Premijer ligu.

U prvoj sezoni uspjeli su osigurati visoko peto mjesto na tabelo, dok su u narednoj sezoni pod vodstvom Nedima Jusufbegovića ponovili uspjeh iz prve sezone te također završili na petom mjestu.

Navijači su bili uzbuđeni, svi su mogli da vide da je FK Olimpik Sarajevo klub koji cilja prema pozicijama koje će ga odvesti u Europu. 2012/2013 sezona je obećavala mnogo, treće mjesto za vrijeme zimske pauze značilo je da je Olimpik jedan od glavnih kandidata za Europu.

Međutim sa nastavkom ligaške sezone Olimpik puca pod pritiskom, te mijenja dva trenera u periodu od samo par mjeseci. Uskoro se Nedim Jusufbegović vraća na klupu Olimpika i dovodi ih do već sada tradicionalne pete pozicije.

Bitno je da se spomene 2014/2015 sezona u kojoj je Olimpik ostvario uspjeh i podigao trofej Kup BiH. Ligaška sezona naime nije bila ništa posebno, Olimpik je završio sezonu na šestom mjestu, međutim u kupu su napravili fantastičnu priču. Pobjede protiv Bratstva Gračanice i Čelika su im omogućili prolazak u četvrt finale.

Dosta sreće ih je pratilo te su izbjegli sve veće klubove i izvukli su Zvijezdu Gračanicu. Nakon rezultata 5 : 4 u dvije utakmice Olimpik je potvrdio nastup u polu finalu. Veliki test ih je tamo čekao, jedan od najusješnijih klubova u BiH, govorimo o Zrijskom iz Mostara. Olimpik se vatreno borio te su obe utakmice završile 0 : 0 i odluka je morala da se donese izvođenjem penala. Malo sreće i dosta znanja pomoglo je Olimpiku da savlada Zrinjski 5 : 4 na penale.

Finale je bilo postavljeno Široki Brijeg protiv Olimpika. Dvije vatrene utakmice su odigrane, te je rezultat na kraju obe utakmice iznosio 1 : 1, ponovo je odluka morala da se donese pomoću penala. Ovo je bila treća utakmica u kojoj učestvuje Olimpik, a da se riješava pomoću penala. Olimpik je ponovio uspjeh iz prošle utakmice i savladao Široki Brijeg 5: 4. Prvi trofej u historiji ovog kluba je bila velika nagrada navijačima i svim simpatizerima kluba koji su pomogli da ovaj klub zaživi i dostigne ovako veliki uspjeh.

Također mnogo je kontroverzi propratilo ovaj period. Sumnjive sudske odluge u remiju sa Veležom su spriječile Olimpik da osvoji sva tri boda i na taj način osigura sebi plasman u Europu. Pored ove dogodile su se mnoge sumnjive odluke u sezoni 2012/2013 kada ja podignuta sumnja da fudbalski savez namjerno namješta sudske odluke da ne idu u korist Olimpika.

Stadion Otoka

FK Olimpik Sarajevo svoje domaće utakmice igra na stadionu Otoka koji je situiran u istoimenom naselju Otoka koje se nalazi u Sarajevu. Stadion imao kapacitet 3. 000 stolica, ali je 2009 – 2010 Olimpik započeo plan da da stadion modernizuje i podigne kapacitet sa 3. 000 na 9. 000 stolica, međutim plan nije zaživio te je Olimpik jednu nadogradnju dobio u vidu renoviranja terena 2011. godine. Ambicije da zadovolje UEFA standarde su brzo zanemarene, te se klub trudi da zadovolji minimalne standarde fudbalskog saveza BiH.