Živi zid je uobičajen način odbrane od slobodnog udarca.
Drugim riječima rečeno igrači ekipe koja se brani, postavljaju se jedan do drugoga između lopte i gola pri izvođenju slobodnog udarca.
DA LI JE OVO NAJBOLJI IZVOĐAČ SLOBODNIH UDARACA?
Igrači u živom zidu se postavljaju kako bi se zaštitili sopstveni gol i omeli izvođača kada protivnička momčad izvodi slobodni udarac.
Svi igrači u živom zidu moraju biti udaljeni od lopte minimalno 9,15 m (od 1913. godine).
Nova pravila živog zida
Pravilo koje je stupilo na snagu 1. juna 2019. je kod formiranja živog zida. Naime, kod formiranja živog zida, ako u zidu stoje trojica ili više braniča, suparnički igrači više neće imati pravo biti dio njega.
Morat će stajati najmanje metar od zida, bilo ispred njega, iza njega ili sa strane. Procjena je da su dosad igrači petljanjem u živi zid samo provocirali suparničke igrače ne bi li im omeli koncentraciju, a često smo zbog njihovih međusobnih naguravanja imali stanke od minutu ili dvije.
S mogućnošću da stoje metar od zida igrači će i dalje biti u prilici tako omesti suparničkog vratara, odnosno pokriti mu vidokrug prema lopti, ali barem neće biti direktnog kontakta kao dosad.
