Najstariji aktivni trener u svijetu dolazi iz BiH. Teško da će to ko uskoro uspjeti nadmašiti legendarnog Ahmeta Degirmendžića iz Olova.
Napisati reportažu o 84-godišnjem hadži iz Olova, Ahmedu Degirmendžiću vjerojatno najstarijem treneru u Europi, je privilegija, čast, zadovoljstvo ali i veliki novinarski izazov.
Naime, ovaj izuzetan nogometni trener, koji je rođen u oktobru 1937. godine. iza sebe ima, a nema namjeru još stati, izuzetnu i respektabilnu sportsku karijeru i biografiju koja zaslužuje respekt, poštovanje, čestitke.
I dok se na prste jedne ruke mogu izbrojati ljudi, koji su njegove godište, da su uopće među živima, on i dalje svakodnevno posvećuje sav svoj život najljepšoj sporednoj stvari na svijetu.
Sigurno da je on najstariji aktivni sportski trener u svim sportovima u Europi. Teško da će to ko uskoro uspjeti nadmašiti.
Izuzetno vitalan, bistrog uma, elokventan, pun duha. O svemu što se tiče nogometa priča sa posebnim merakom, emocijama, oduševljenjem.
O svemu u nogometu i o nogometu pričati s njim možete satima,ali jedino što neće je to da o sebi ne želi reći ni riječi.
Ahmet Degirmendžić je trener koji živi fudbal
Ahmet Degirmendžić kaže, ako vrijedim, ako sam šta učinio za bh, nogomet imaju drugi, pa ako žele i hoće, nek oni kažu koju riječ. I onda je vaš novinar krenuo u akciju, jer upoznao sam dosta ljudi iz svijeta nogometa.
Ti ljudi su itekako upoznati sa svime onim što je hadži Ahmet Degirmendžić radio i uradio u tako dugom periodu u nogometu.
I naši novinarski izvori imali su nam šta ispričati. O klubovima u kojima je radio, o sjajnim ostvarenim uspjesima. Kao i o neizbrisivom tragu kada je u pitanju nogomet u njegovom Olovu. Ali i cijelom bh sportu i nogometu.
Ahmet Degirmendžić počeo u Stupčanici kao igrač i trener
Kao vrlo mlad dječak volio je nogomet, sanjao je nogometnu loptu i ona mu je bila jedina igračka.
Normalno je bilo da počne trenirati i igrati ovaj atraktivni sport. Ostvario je svoj dječački san, zaigrao je za olovsku svetinju, ekipu Stupčanice. Aktivan je bio kao igrač do 1960 godine.
Tada je povrijedio koljeno i tu je bio kraj njegove igračke karijere. No, kako je završio srednju fiskulturnu školu u Sarajevu odlučio je da postane trener. Preuzeo je Stupčanicu koja je tada igrala u grupnoj ligi Sarajevo.
Prihvatio se izazova i već poslije 2 godine mukotrpnog rada uveo je tim u veći rang takmičenja – Sarajevski podsavez.
Kasnije su uspjesi dolazili kao na traci, uveo je tim iz Olova u izuzetno, tada kvalitetnu ligu. Sarajevsko-Zenička zona koja je tada bila treća po rangu u ex-jugoslavenskom nogometu.
Stvorio je sjajan tim, ekipa je bila odlična, sedam kola su bili na čelu. No tadašnja uprava je rekla da nisu financijski i organizaciono spremni za još veći rang takmičenja. Odlučio je da ode iz kluba.
Radio u brojnim klubovima u BiH i inozemstvu
Za svoj izuzetni i stručni rad dobijao je brojne pohvale i priznanja, kao i pozive mnogih ekipa da preuzme ekipe.
Po odlasku iz Stupčanice u Vogošći je bio u Unisu gdje je bio u stručnom štabu sa Đemom Đemiđićem. Uveli su ekipu u tadašnju, izuzetno jaku, drugu ligu.
Kasnije je bio asistent u Unisu čuvenom treneru Vlatku Konjovodu. Poslije njega je sam preuzeo tim Unisa i ostvario zapažene rezultate. Također, vodio je ekipu NK Ozren iz Semizovca koga je uveo u veći rang.
Tada su za taj tim igrali sjajni igrači. Također, u teškim trenucima, kada su bili predzadnji u Republičkoj ligi preuzeo je FK Kozara (Bosanska Gradiška). Preporodio njihovu igru i završili su kao četvrti na kraju prvenstva.
Nakon toga otišao je u Goražde, u ekipu FK Radnički. S 14 pozicije doveo ih do 7 mjesta na kraju sezone. Također, trenirao je FK Konjuh iz Kladnja koga je uveo u veći rang takmičenja.
Treba istaći da je osjetio atmosferu i život trenera u inozemstvu. U Dansku je je otišao poslije rata, gdje je trenirao ekipu Boheda. Uveo ih je u sezoni 1996/97 u viši rang takmičenja, kao i ekipu Ikast.
Najstariji aktivni trener u svijetu i povratak u BiH
Po povratku u BiH ponovo je preuzeo NK Stupčanica s kojom je nadmoćno osvojio prvenstvo u Kantonalnoj ligi ZE-DO kantona i ekipu uveo u drugu ligu FBiH-centar u sezoni 2018/19. godine.
Osvojili su i Kup ZE-DO kantona dva puta uzastopno i to u sezoni 2018/19 i 2019/20 godine.
Najstariji aktivni trener u svijetu je vlasnik još jednog rekorda
S ekipom Stupčanice u sezoni 2018/19 u prvenstvu Kantonalne lige ZE-DO kantona i Kup takmičenju tog kantona ostvario je sjajan rezultat.
Čak 26 utakmica bez poraza i impozantnom gol razlikom od čak plus 43 gola, jer su dali 53, a primili samo 10 golova.
Najstariji aktivni trener u svijetu se još uvijek školuje
Oduvijek je pridavao veliku pažnju školi, knjigama, usavršavanju. Završio je davno, u prvoj generaciji u Sarajevu Višu trenersku školu, položio svih 26 ispita desetkom, on se i dalje educira i uči. U okviru školovanja pri NS BiH, jer UEFA ništa drugo ne priznaje, položio je za „C“ i „B“ UEFA licencu, a već u novembru ide da polaže za „A“ licencu jer je odslušao predavanja i nada se da će i to uspješno položiti.
Na kraju,iako je nevoljno pristao,zamolili smo ga da prokemntariše prestanak saradnje s NK Stupčanica,i kaže koju riječ o budućim planovima !?
“Nedavno smo se razišli Stupčanica i ja poslije obostrano dobre i korektne saradnje. Želim svom bivšem klubu sve najbolje u budućem radu,da ostvare još veće uspjehe, jer ljudi u Olovu vole nogomet i zaslužili su da gledaju veći rang takmičenja.
Pak, kada je u pitanju moj daljini plan on je jasan. Ostajem da i dalje radim u bh. nogometu. Već su me kontaktirali iz dva kluba, ali vidjet ćemo šta će biti od toga.
Moj stav je jasan. Radit ću samo u onom klubu koji ima viziju za budućnost, koji ne želi rezultat preko noći pa kasnije šta bude…
Želim svoje ogromno iskustvo i znanje prenijeti mladim i perspektivnim igračima jer oni su budućnost našeg nogometa.”
Autor: Rešad Mamela
Korner.ba