Rezultat utakmice Jugoslavija Zair 9:0 ostat će upamćen kao najveća pobjeda ove reprezentacije u historiji Svjetskih prvenstava.

Fudbalska reprezentacija Jugoslavije svojevremeno važila je za veliki silu u svijetu fudbala. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine reprezentacija Jugoslavije bila skup sjajnih igrača.

Bila je to po imenima jedna od najboljih ekipa na prvenstvu, a s razlogom je važila za jednog od glavnih favorita za osvajanje prestižnog trofeja.

Te godine selekciju su činile same legende, a bilo je tu igrača Crvene Zvezde, kao što su Džajić, Olja Petrović, Karasi, Aćimović, Bogićević, Vladimir Petrović-Pižon, zatim Hajduka iz kojeg su dres s državnim grbom obukli između ostalih Šurjak, Oblak i Buljan. Ekipu je dodatno pojačalo prisustvo Ilije Petkovića, Popivode iz Olimpije, te Katalinskog iz Željezničara i trio tzv. mostarski BMV-a: Bajević-Marić-Vladić.

U to vrijeme na Mundijalu je nastupalo 16 reprezentacija podijeljenih u četiri grupe. Jugoslavija je smještena u grupu 2 gdje je za protivnike imala selekcije Brazila, Škotske i Zaira (današnjeg DR Konga).

Na otvaranju prvenstva ekipa predvođena trenerom Miljanim Miljanićem odigrala je dobru utakmicu protiv Brazila u kome je čak bila i bolja, ali meč je završen bez golova. Naredni meč ušao je u historiju kao jedna od najvećih pobjeda nekog tima na Mundijalima.

Nestvaran meč Jugoslavije

Zair je bio prvi tim podsaharske Afrike koji je izborio plasman na Mundijal i to kada je ”Crni kontinent” imao pravo na samo jedno mesto. Popularni Leopardi su sudjelovali samo tada i nikad više. Stigli su predvođeni upravo Jugoslovenskim trenerom Blagojem Vidinićem kao afrički šampioni. Mrežu Afrikanaca načeo je Princ s Neretve u osmoj minuti, a već u 14. iz sjajno izvedenog slobodnog udarca Dragan Džajić povećava na 2:0. Rapsodiju golova Jugoslavije nastavio je Šurjak u 18. minuti, na 4:0 Katalinski povećava u 22. Zatim ponovo Bajević trese mrežu u 30., a kada je u 35. minuti Bogićević zabio za 6:0, bilo je jasno da je selektor Zaira Blagoje Vidinić doživio neviđenu katastrofu već na poluvremenu.

Jugoslavija je u drugoj polovini utakmice usporila tempo, pa je tek u 61. minutu Oblak nastavio gdje su stali u prvih 45 minuta. Nedugo nakon toga u 65. minuti pogađa i Petković, a konačnih i nevjerojatnih 9:0 postavlja Bajević u 81. minutu za svoj hat trick.

Poslije ovog uvjerljivog trijumfa uslijedio je mršavi remi protiv slabih Škota što je bilo dovoljno za prvo mjesto i prolaz u narednu fazu natjecanja.

Razočarenje u nastavku prvenstva

U drugoj fazi osam ekipa smješteno je u dvije grupe, a Jugoslavija je za protivnike dobila Zapadnu Njemačku, Poljsku i Švedsku.

Prvi poraz od Zapadne Nemačke rezultatom 2:0 bio je i očekivan. Novi poraz od Poljske 2:1 teško pao fudbalerima Jugoslavije koji su upisali na kraju onaj najteži poraz od Švedske 2:1 čime su završili takmičenje kao posljednji u grupi.

Prvenstvo je osvojila selekcija Zapadne Njemačke koja je u Minhenu savladala reprezentaciju Nizozemske rezultatom 2:1.

Bez obzira na to što se ova sjajna generacija rano oprostila od Mundijala 1974., u sjećanju je ostala nestvarna pobjeda protiv afričkog predstavnika koja je treća najveća pobjeda u bogatoj historiji svjetskih prvenstava.

Kasnije su se pojavile teorije koje su govorile da su Afrikanci saznali da su prevareni i da od obećanih premija za prvenstvo neće dobiti ništa. Navodno su svjesno bojkotovalibutakmicu protiv Jugoslavije. U prilog ovoj teoriji ide i činjenica da su ovu utakmicu završili s deset igrača.

Slična teorija vezana je i za reprezentaciju Jugoslavije, po kojoj je izostanak obećanih premija za plasman na Mundijal poremetio odnose unutar ekipe.

No u konačnici ova utakmica će ostati upamćena kao najveća pobjeda Jugoslavije i rezultat ove utakmice od 9:0 ostat će upisan za sva vremena. Ispred ovog velikog rezultata, na listi najvećih pobjeda nalaze se pobjede Mađarske koja je 1954. godine razbila Južnu Koreju istim rezultatom 9:0 te ona iz 1982. kada je pobijedila Salvador rezultatom 10:1.

Oni su igrali

Enver Marić, Ivan Buljan, Enver Hadžiabdić, Josip Katalinski, Vladislav Bogićević, Ilija Petković, Branko Oblak, Ivica Šurjak, Jovan Aćimović, Dragan Džajić i Dušan Bajević.