FK Velež, srce Mostara i bh. fudbala. Osnovan je 26. juna 1922. godine, te je prvobitno nosio naziv Radnički Športski Klub.

Par godina je nosio ovaj naziv, te su sve osobe vezane za klub odlučile da kreiraju unikatno ime. Odlučili su se za planinu koja se nalazi u okolici Mostara, a to je Velež. Imali su ambiciju da njihov klub bude ono što im je i Velež, a to je da je planina Velež najviša tačka u Mostaru i da nema ništa više od Veleža.

Trenutno se nalaze i svoje domaće utakmice igraju na Rođeni stadionu i nakon dvije sezone u Prvoj ligi FBiH vratili su se u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

FK Velež je pao sa vrha koji je imao za vrijeme Jugoslavije i sada predstavlja samo sjenu onoga što je bio u prošlosti.

FK Velež historija

FK Velež kao klub nije dobro prošao u svojim početnim godinama. Zbog nedostatka novca prvobitni dresovi su bilo crno – bijeli, te je ikonska crvena boja dodana tek kada je član uprave Vaso Pucarić donio dresove iz Zagreba koji su imali ovaj raspon boja. Čak u prvom derbiju protiv vječitog rivala Zrinjskog bilo je problema. Igrači Zrinjskog nisu htjeli da igraju utakmicu zbog toga što je Velež nosio dresove sa crvenom zvijezdom, međutim Velež je odbio ovaj zahtjev te se utakmica nije ni igrala.

Klub se kroz svoju historiju uvijek simpatizirao sa radničkom klasom i podržavao radnička prava te socijalizam. Ovaj politički stav ih je napravio metom mnogih moćnih ljudi u Kraljevini Jugoslaviji, koja je redovno pravila probleme igračima i članovima uprave. Igrači Veleža su živjeli ovu ideologiju te se čak 77 fudbalera Veleža učlanilo u partizane i mnogo ih je izgubilo život boreći se za ove ideale.

FK Velež Mostar u SFRJ

FK Velež sa osnivanjem SFRJ počinje svoj postepeni uspon kad elitnom rangu Jugoslovenskog fudbala. Par kvalitetnih sezona u nižim ligama i Velež se u sezoni 1952/1953 našao u na samom vrhu Jugoslovenskog fudbala. Početne sezone su bile klimave međutim Velež je od godine dao doznanja ostalim klubovima da je tu za stalno i nisu više u historiji
Jugoslavije pali u niži rang.

Uskoro na klupu Veleža stiže Sulejman Rebac zvani Sula koji je od Veleža napravio tim sposoban za osvajanje trofeja. Rebac počinje intenzivno koristit omladinski sistem Veleža i pokušava tu da pronađe i izgradi prave zvijezde. Ovaj pristup mu polazi za rukom te u prvoj generaciji pokazali su se Enver Martić, Dušan Bajević i Franjo Vladić. Ono što je posebno za
ova tri igrala jeste njihova veza i partnerstvo te su ih navijači prozvali BMV po slavnom BMW automobilu.

Sa ovim triom FK Velež je u 1972/1973 sezoni uspio izboriti drugo mjesto u ligi i na taj način se kvalifikovao za UEFA kup prvi put u svojoj historiji. Naredna sezona se smatra jednom od najboljih u historiji kluba. Velež je zajedno sa Hajdukom završio sezonu sa istim brojem bodova, međutim zbog gol razlike Hajduk osvaja ligu. Također Velež je u ovoj sezoni
ostvario i svoj najbolji uspjeh u Europskom takmičenju, a to je bilo četvrtfinale koje su izgubili protiv FC Twentea.

Ubrzo nakon ovog poraza Rebac daje ostavku, Marić odlazi u Schalke 04, Bajević i Vladić odlaze u AEK Athens. Kompletan temelj Veleža se raspao te je bilo potrebno da mlade generacije stvore nešto novo.

Nova generacija

Nakon raspada BMV-a novi igrači su dobili priliku. Igrači kao što su: Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Jadranko Topić, Vladimir Pecelj i najbolji igrač Veleža svih vremena Vahid Halihodžić. Naime Vadih se smatra kao najboljim igračem Veleža zbog toga što je uvijek
stavljao Velež na prvo mjesto i što je igrao za tim.

Za Velež je odigrao 376 utakmica u kojima je postigao 253 gola. Bio je tražen u cijeloj Jugoslaviji, Partizan, Crvena Zvezda, Dinamo Zagreb i mnogi drugi elitni klubovi su tražili njegov potpis međutim Vahid je ostao vjeran Veležu.

Sezona 1980/1981 predstavlja osvjajanje prvog velikog trofeja. Iako su u ligi završili na devetom mjestu, Velež je u ovoj sezoni napravio čudo u kupu. Domogli su se finala u kojem ih je dočekao Željezničar, ovo je bilo prvo i posljednje bh. finale u historiji Jugoslavije. Vahid je bio na izlazu iz Veleža nije odlučio da potpiše novi ugovor, te je odlučio da ode u
Francusku i igra za FC Nantes.

Ipak Vahid je svoju zadnju utakmicu u dresu Veleža učinio jednom od najboljih. Zabio je dva gola koji su pomogli Veležu da pobjedi Željezničar 3:2 i osvoje Jugoslovenski kup.

Uslijedilo je par godina stagnacije, te je sa povratkom Dušana Bajevića na trenersku poziciju Velež se vratio. Sezona 1985/1986 donijela je Veležu još jedan trofej. Velež je se ponovo sjajno pokazao u kupu, te su u finalu igrali protiv moćnog Dinamo Zagreba. U ovo vrijeme Dinamo
se smatrao jednim od najboljih klubova u Jugoslaviji koji je predvodio Miroslav Blažević, zvani Ćiro. Velež je u ovoj utakmici bio ubjedljivo dominantniji i sa rezultatom 3:1 savladao Dinamo.

Dvije sezone kasnije uspjeli su se domoći još jednog finala Jugoslovenskog kupa, međutim u finalu su bili nadjačani od strane slavnog Partizana 6:1.

FK Velež nakon Jugoslavije

Bitan datum u historiji Veleža jeste 15. mart 1992. godine, kao dan kada su igrači odigrali svoju zadnju utakmicu kao domaćini na stadionu Bijeli Brijeg. Zbog raspada Jugoslavije i ukidanja zakona koji nije dozvoljavao fašističkim klubovima da se takmiče, Zrinjski se vraća i dobiva financijsku pomoć kao i stadion Bijeli Brijeg.

Mnogo navijača je napustilo Velež u ovo vrijeme zbog toga što je Velež bio klub jedinstva i htio je da njegovi navijači budu i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, dok je Zrinjski bio klub koji se samo vezao za Hrvatske navijače.

Nakon Jugoslavije i etničkih tenzija mnogi stanovnici nisu htjeli jedinstvo, te se mnogo stvari u BiH dijeli.

Velež ne nastupa dvije godine u bilo kojem takmičenju, te sa osnivanjem Premijer lige BiH vraćaju se u sport. Samo dvije sezone su bile potrebne da Velež ispadne u niži rang BiH fudbala u kojem ostaje naredne tri sezone.

U 2006. godini vraćaju se u Premijer ligu u kojoj su do danas uspjeli da održe epitet kluba koji je skoro uvijek u sredini tabele. Sve do sezone 2015/2016 kada u 30 utakmica osvajaju svega devet bodova što ih je ostavilo na posljednjoj poziciji u Premijer ligi BiH.

Tri godine FK Velež je proveo u Prvoj ligi Federacije nakon čega u 2018/2019 osvajaju prvenstvo i vraćaju se u najbolji rang bh. fudbala. Trenutno pod palicom Feđe Dudića, FK Velež igra jedan lijep fudbal i po svemu sudeći su pravo osvježenje Premijer lige Bosne i Hercegovine.

Stadion i navijači

Mnogo kontroverzi je pratilo Velež i njegov stadion. Prvobitno igraju na stadionu Bijeli Brijeg na kojem i ostvaruju najviše uspjeha u svojoj hisotriji.

Glavni rival Veleža je Zrinjski koji je prije osnivanja Jugoslavije bio uveliko finansiran od strane fašističke Hrvatske te su u ovo vrijeme dobili prednost. Međutim sa osnivanjem Jugoslavije i zabranom igre Zrinjskom
Velež se vraća u svoj stari dom i ostvaruje mnogo uspjeha.

Ipak sa raspadom Jugoslavije sve se vraća na staro. Zbog nedostatka novca Velež je primoran da napusti Bijeli Brijeg i ustupi ga Zrinjskom. Par godina bojkota i pokušaja povratka na stadion nisu urodili plodom. Te je Velež odlučio da napravi svoj stadion koji će im predstavljati dom. Tada se gradi novi stadion koji dobiva naziv Rođeni stadion po navijačkoj skupini koja podržava Velež.

Navijači Veleža su poznati po svojoj lojalnosti i strasti koju pokazuju kada navijaju sa tribina. Uvijek su spremni da podrže svoj klub i da ga prate gdje god on igrao. Najpoznatije grupe navijača u Veležu su Crvena armija Mostara i Mostarski Rođeni, generalno po ovim navijačkim grupama Veležov novi stadion je i dobio ime.

Navijačka skupina Red Army osnovana je 1981. godine pod nazivom Crveni šejtani. Nakon pomenute pobjede nad Dinamom u finalu Kupa Jugoslavije, ova grupa navijača promjenila je ime u Red Army. Ista navijačka skupina živi i dan danas.

Najveći rivali Red Armyja su navijači Zrinjskog poznati Ultrasi zbog čega je meč između Veleža i Zrinjskog uvijek okarakterisan kao meč visokog rizika.