Eusebio je važio za jednog od najboljih fudbalera svoje zemlje, ali i svih vremena.
Eusebio portuglaski reprezentativac rođen 25. 01. 1942. godine u gradu Maputo, država Mozambik.
Nastupao za Sporting de Lourenço Marques (1959–60) i lisabonsku Benficu (1960–75), s kojom je osvojio 11 port. prvenstava (1961., 1963–65., 1967–69., 1971–73., 1975) i 5 kupova (1962., 1964., 1969., 1970., 1972). U 7 prvenstvenih sezona bio je najbolji ligaški strijelac (1964–68., 1970., 1973).
Odigrao 598 utakmica i postigao 656 pogodaka, u prosjeku više od jednoga po utakmici. U prvenstvu je na 373 utakmice postigao 342 pogotka. Igrao četiri puta u finalu KEP-a i 1962. osvojio najveći trofej u eur. klupskom nogometu, postigavši dva odlučujuća pogotka na finalnoj utakmici protiv Real Madrida (5 : 3) u Amsterdamu. U KEP-u odigrao 64 utakmice i postigao 46 pogodaka i na “vječitoj” rang-listi zauzima drugo mjesto (iza Di Stefana – 49 pogodaka).
Na zalasku karijere igrao i u SAD-u, Kanadi i Meksiku: Rhode Islands Oceaners (1975), Boston Minutemen (1975), Club de Fútbol Monterrey (1975–76), Metros–Croatia Toronto (1976), SC Beira Mar Aveira (1976–77), Las Vegas Quicksilver (1977) i New Jersey Americans (1977–78).
Tijekom cijele karijere imao je teškoće s ozljedama lijevoga koljena, koje je čak sedam puta operirao. Za reprezentaciju Portugala (1961–73) odigrao 64 utakmice i postigao 41 pogodak. Sudjelovao na SP-u (1966) u Engleskoj na kojemu je s 9 pogodaka bio najbolji strijelac; Zlatna kopačka Europe (1968., 1973), kao najbolji nogometaš Europe dobio je (1965. godine) Zlatnu loptu pariškoga France Footballa.
Igrao je u vrsti FIFA-e protiv Engleske (1 : 3) 1963. u Lisabonu, u momčadi Europe protiv Skandinavije (4 : 2) i Jugoslavije (7 : 2), postigao 4 pogotka. Završio trenersku školu 1980. i posvetio se trenerskom pozivu.
Preminuo 5. januara 2014. godine u 71. godini života.
