Danas govorimo o Vladimiru Jugoviću velikom talentu koji je uspio da se na samom početku karijere probije u redove Crvene Zvezde, a zatim da ostvari veliki uspjeh sa Juventusom.

Vladimir Jugović biografija

Vladimir Jugović rođen je 30. augusta 1969. godine je u Srbiji u gradu Milutovac. Jugović je već sa svojih 12. godina postao prava meta skautova u Jugoslaviji i sve se više pričalo o momku iz Milutovaca koji je mogao da igra na raznim pozicijama, te je bio visok, brz i jak.

Jugović je jednostavno svojom igrom pridobio pažnju svih, te su mnogi smatrali da će mu ova pažnja škoditi i da će pokleknuti po pritiskom, Međutim Jugović samo postaje jači i s 15 godina potpisuje za ekipu Crvena Zvezda i postaje član Zvezdine čuvene omladinske akademije.

Par godina provodio u akademiji, te se svake godine sve više i više približava prvom timu i nakon pet dugih sezona rada i truda u omladinskoj selekciji, Jugović dobiva poziv za prvi tim. Na početku 1989 – 1990 sezone Jugović pravi svoj debi, međutim zbog godina i nesuglasica s trenerom biva poslan na posudbu u FK Rad. Nije dugo tamo ostao jer je s dolaskom Ljupko Petrovića na klupu Crvene Zveze Jupović vraćen i postaje regularan dio prvog tima Crvene Zvezde.

Nije prošlo mnogo, a Jugović je već igrao svoje prvo finale Europskog kupa sada već uveliko poznatog kao Liga prvaka koje i osvaja. Nakon toga osvaja Intercontinental kup nakon pobjede nad Colo Colo 3:0 gdje je Jugović postigao dva prva gola. Nakon ovoliko uspjeha u jednoj sezoni Jugović je imenovan za najbolje igrača Zvezde u toj sezoni i posao je veoma popularan širom Jugoslavije.

Interes iz Italije

Naravno ovaj uspjeh nije mogao proći nezapaženo. Ubrzo su veliki skauti iz Italije, Njemačke, Engleske i Španije dolazili u Beograd kako bi gledali Jugovića kako igra i koliko je zapravo njegov potencijal. Najviše interesa su pokazali klubovi iz Italije stoga nakon što je tadašnji trener Sampdorie Vujadin Boškov tražio od Jugovića da pređe u Italiju Jugović se nije ni premišljao.

U Sampdori je proveo tri uspješne sezone, a najveći uspjeh u ovom periodu mu je sigurno Coppa Italia koju je osvoji u sezoni 1993 – 1994.

Nakon uspješne tri sezone u Sampdori Jugović prelazi 1995. godine u Juventus za tada velikih 6 miliona eura i postaje regularan član Stare Dame.

Najveći uspjeh u dresu Juventusa ostvario je sigurno u finalu Lige prvaka naredne godine kada je postigao penal koji je donio krucijalno izjednačenje i koji je pomogao Juventusu da izbori penale. Da bi stvar bila još spektakularnija, na vrelom stadionu prepunom buke od strane suparničkih igrača Jugović je zabio penal proziv Ajaxa i to ni više ni manje nego Edwin van der Saru.

Nakon dugo godina Jugović je dao intervju u kojem je izjavio da uopšte nije osjećao pritisak i da se osjećao veoma mirnim kada je izvodio penal.
U narednoj sezoni Jugović zajedno sa Juventusom osvaja Intercontinental kup, te napokon osvaja ligašku titulu. Ipak kultura u Juventusu se lagano mijenjala stoga je Jugović odlučio da nastavio svoju karijeru igrajući za Lazio.

Karijera nakon Juventusa

Kada je otišao iz Juventusa Jugović je bio na vrhuncu svoje karijere ali nikako nije mogao uhvatiti magiju koju je imao sa Starom Damom. Iako je samo jednu sezonu proveo igrajući za Lazio Jugović je osvojio svoju drugu Coppa Italiu, te je igrao finale UEFA kupa, ali je nažalost poražen od Intera.
Jugović je nakon samo jedne sezone napustio Lazio i promijenio sasvim okruženje. Odlazi u Španiju gdje igra za Atletico Madrid. Kao i u Laziu Jugović se pokazao međutim nije to bio onaj stari Jugović i nakon samo jedne sezone u Atleticu Jugović se vraća u Italiju i potpisuje za Inter.

Prelazak u Inter nije bio potreban, Jugović je došao u tu fazu karijere kada jednostavno nije mogao igrati kao prije i nije mogao da prati trenutnu igru. Nakon dvije polovične sezone u Interu Jugović odlazi u AS Monaco gdje također provodi jednu sezonu, zatim u Vfb Admira Wacker Modling, te dolazi u LR Ahlen gdje završava svoju profesionalnu karijeru.

Vladimir Jugović u dresu reprezentacije

Vladimir Jugović je debitirao za reprezentaciju Jugoslavije 1991. godine, čak je uključen u ekipu koje se trebala takmičiti na Euru 1992. međutim zbog rata koji je izbio u Jugoslaviji, fudbalski tim je suspendiran.

Većinu svog vremena u reprezentaciji Jugović je proveo na kao igrač na krilu, međutim nešto kasnije trener Vujadin Boškov ga je koristio i kao veznog igrača. Nije propustio niti jednu utakmicu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine.

Smatrao se jednim od najboljih igrača Srbije i ostat će sigurno upamćen kao jedan od najboljih igrača na sredini terena u svojoj generaciji. Svi ga se sjećaju zbog njegove odvažnosti, hrabrosti, inteligencije i energije koju je pokazivao na terenu. Igrao je na svakog poziciji od lijevog beka do pomoćnog napadača Vladimir Jugović je zaista mogao sve.