Revanš utakmica Lige prvaka u Torinu priredila je novi potop Juventusa, koji je od dolaska Cristiana Ronalda treći put zaredom zaustavljen u knockout fazi ovog takmičenja.

Prvo veliko iznenađenje u knockout fazi Lige šampiona priredio je Porto. Prvak Portugalije prošao je u četvrtfinale, izbacivši Juventus poslije trilera kakav se rijetko viđa. Izgubio je u Torinu, ali je dao dva gola na terenu italijanskog prvaka, jedan više nego Stara dama pre tri sedmice na stadionu Dragao i time ušunjao se tamo gdje ga je malo ko video nakon decembarskog žrijeba.

Junak prolaza gostiju je kapiten Sergio Oliveira, koji je dvaput zategao tako snažno i precizno da je iz temelja uzdrmao stadion Juventusa. Prvo je u ranoj fazi meča pogodio iz jedanaesterca za inicijalnu prednost, a tri minuta pre kraja iz slobodnog udarca s oko 30 metara – kroz noge Cristianu Ronaldu – namirio pravdu i odveo Porto među osam najboljih timova u europskoj eliti.

Rekli su u Juventusu da im se sezona lomi do reprezentativne pauze, a kako izgledaju u ovom trenutku djeluje da im se već završila. U Seriji A zaostaju deset koraka za Interom, a više nemaju ni džokera u vidu Lige prvaka, iako je djelovalo da imaju više života od mačke i da će se opet dočekati na noge. Uspjeli su da nadoknade zaostatak, imali i igrača više, jedino nisu imali petlju da napadnu odlučnije uzdrmanog protivnika i dokrajče ga. Nisu, jer su igrali maltene bez napadača.

Cristiano Ronaldo je djelovao pogubljeno, kao da nije došao na utakmicu, 90% njegovih poteza bilo je besmisleno, lopta ga nije slušala, izgledao je nervozno i frustrirano. Igrao je u tandemu s Alvarom Moratom čije samopouzdanje je srazmjerno šansama ekipe da okrene sezonu u svoju korist. Jedina dvojica igrača Pirlovog tima za koje se može reći da su opravdala očekivanja bili su Federico Chiesa i Juan Cuadrado.

Prije tri sedmice krilni napadač je spasao je čast Staroj dami na stadionu Dragao pogotkom osam minuta pre kraja, u revanšu ju je pogurao do produžetaka. Očekivalo se da ulogu junaka, shodno statusu, pripadne Ronaldu, umjesto njega centralna figura napetog revanša bio je nekadašnji fudbaler Fiorentine. Dao je dva gola i praktično sve što je Stara Dama korisno uradila na prvoj stepenici eliminacije bilo je Chiesino djelo.

Prvo je na ostavljenu loptu Ronalda skinuo paučinu u daljem uglu Marchesinog gola, potom glavom matirao Argentinca nakon nevjerovatne 14. asistencije Cuadrada u sezoni i činilo se je da će opet biti spasilac svog tima koji se mučio u organizaciji igre.

Postavlja se pitanje da li se Juve mučio ili ga je Porto pročitao? Ekipa Sergija Conceicaoa je sjajno otvorila revanš. Suprotstavila se Juventusu na identičan način kao na svom stadionu. Napala ga, izašla visoko, prijetila sa raznih pozicija i u ranoj fazi meča stigla do pogotka koji joj je dao krila. Strelac je bio Oliveira iz opravdano dosuđenog jedanaesterca, pošto je prethodno štoper Demiral neoprezno startovao nad Taremijem. Taj pogodak je gostima značio na psihološkom planu, ali Juventusu suštinski ništa nije mijenjao, svakako je morao bar dvaput da poentira.

A kako je igrao u prvom poluvremenu revanša stekao se utisak da ne bi do prekosutra. Conceicaov tim je uspio da mudrom igrom, držeći prostor između linija tima, i ograniči ih samo na dva pokušaja Morate. Malo zbog manjka samopouzdanja Španca, malo zbog izvanrednog golmana Marchesina, Porto je izdržao opasne situacije, a sve ostalo rješavao lagano, dokazujući da nije slučajno prošao grupu s Manchester Cityjem, Olympiakosom i Marseilleom samo s tri primljena gola na Etihadu.

Stekao se utisak da u pozicionoj igri, kad Juventus ima loptu, a Porto brani prostor kao vojnik državu, rezultat može da promjeni samo pad koncentracije i(li) glupost pojedinca. Nevolja za goste je što su za 15 minuta nastavka potrošili iskombinovali oboje. Prvo su loše napravili ofsajd zamku omogućivši Ronaldu da na dubinski pas Bonuccija ostavio loptu Chiesi, a 23-godišnji Genovljanin savio „kiflu“ u rogalj u 49, da bi u 54. Mehdi Taremi zaradio drugi žuti karton na neinteligentan način (šutirao loptu nakon sudijskog znaka) i ostavio drugove na cjedilu.

Juventus je brojčanu prednost iskoristio, međutim, Porto nije klonuo. Brzo se konsolidirao i vratio model igre koji je koristio u prvom susretu i revanšu sve do isključenja Taremija. Branio se s devet igrača u polju, imao sreće da preživi još nekoliko opasnih situacija (zicer Chiese, poništen gol Morate zbog ofsajda, prečka Cuadrada), čak i da zaprijeti preko Marege i nekako dođe do produžetka.

U njima je Juve imao loptu, Porto se hrabro branio, čekao šansu i dočekao je. Bespotreban faul McKennieja na 30 metara od gola značio je prijetnju po domaćina. Loptu je namjestio Sergio Oliveira, poznat po jakom udarcu iz prekida. Možda su ga malo podcijenili igrači Juventusa, postavili samo četvoricu igrača u živi zid i prevarili se. Šut po zemlji prošao je kroz noge Ronaldu, Szczesny nema baš toliki raspon ruku da bi dohvatio loptu u uglu i to je bio gol koji je u ukupnom zbiru donio prolaz gostima.

Jedino što nije bio kraj. Odmah zatim Adrien Rabiot je postigao treći gol za Juventus, bio mu je potreban još jedan, tražio je De Ligt penal…

Bilo bi previše. Čak i za ovakav triler.

Tekst donosi MOZZART kladionica.