Ovog puta naši reprezentativci su nas “počastili” još jednim teškim i nevjerovatnim porazom, i to od Luksemburga, reprezentacije koja je ne tako davno važila za ekipu na kojoj se popravljala gol-razlika. Do početka ovih kvalifikacija naš nacionalni tim susreo se sedam puta s Luksemburgom i, naravno, učinak je bio maksimalan, sedam od sedam.
Međutim, u ovom ciklusu smo s njima dva puta odmjerili snage, prvi put u junu ove godine, kada smo senzacionalno poraženi u Zenici rezultatom 0:2. Tada je nakon samo četiri utakmice, selektor Faruk Hadžibegić dobio otkaz. Drugi put je to bilo sinoć, gdje smo doživjeli novu neugodnost izgubivši visokih 4:1.
Šta nakon ovoga, pitanje je koje postavljamo nakon skoro svake utakmice u ovim kvalifikacijama. Gdje je suštinski problem?
Realnost je da naš tim nema potreban kvalitet, u koji još, na osnovu “stare slave”, vjerujemo. Podatak da su sinoć bila “samo” dva igrača iz “liga petice”, od kojih je jedan počeo, a drugi ušao u drugom poluvremenu, dovoljno govori gdje smo trenutno. To u krajnjem slučaju pokazuje i poražavajuće 63. mjesto na FIFA-inoj rang listi, na kojem se trenutno nalazimo.
Mnoge selektore smo potrošili, mnogi nam, nakon nekoliko utakmica ili jednog, eventualno dva kvalifikaciona ciklusa, nisu valjali, pa smo tako redom “tjerali” velika imena kao što su Pape (koji je napravio historijski uspjeh odvevši reprezentaciju na Mundijal u Brazil), Meša, Bajević, Hadžibegić, Kodro, istinske legende bosanskohercegovačkog nogometa koje su tu bile prvenstveno zbog ljubavi prema Bosni i Hercegovini. Ipak, nekima očito nisu bili relevantni, ili za njih nije bilo dovoljno strpljenja.
Još jednom trebamo zahvaliti Petevu koji nas je ostavio u kakvoj-takvoj šansi za odlazak na EURO preko baraža koji će se igrati u martu. Ali kako smo se predstavili u tekućim kvalifikacijama, upitno je šta i tu možemo očekivati.
Ova priča nije o radu Nogometnog saveza BiH, jer je ona već odavno ko zna koliko puta ispričana. Ovo je priča o tome može li se i kako se može spasiti barem malo dostojanstva i ugleda reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji je u relativno kratko vrijeme doveden na najniži mogući nivo.
Brojne reakcije sportskih radnika stižu u našu redakciju nakon sinoćnjeg poraza, a između ostalih javio nam se i bivši selektor reprezentacije Mehmed Baždarević, koji smatra da, uz poštovanje prema svakome, Luksemburg nije reprezentacija od koje bismo smjeli izgubiti, te da se moraju promijeniti mnoge stvari.
- Jedan ozbiljan čovjek, jedna ozbiljna institucija kao što je Nogometni savez i stručni štab, ne smiju dozvoliti sebi takve stvari. Ja sam iznenađen. Nije problem izgubiti, ali je problem krenuti u ovakvo nešto kako je neko zamislio, igranje improvizacija, odmaranje igrača i sl. To ozbiljni ljudi i stručnjaci koji znaju šta je fudbal ne smiju raditi. Žao mi je što tako kažem, ne bih želio da se moj veliki prijatelj Savo naljuti, ali ja ne bih sebi dozvolio da improvizujem jer je BiH reprezentacija koja ima ime i prezime. Žao mi je što se to uopće dešava u mojoj zemlji – govori Meša.
Dodaje da se Luksemburg spominje kao ozbiljna reprezentacija, ali šta smo onda mi, znači li to da mi nismo reprezentacija s renomeom, pita se Meša… Ne želi, kaže, komentarisati način rada bh. krovne organizacije, ali odnos svih prema grbu i reprezentaciji, dodaje, mora biti sasvim drugačiji. Ipak, i dalje smatra da ova reprezentacija ima kvalitet, te da treba i može otići na EURO.
- Ne bih ocjenjivao rad Fudbalskog saveza, to ću ostaviti Vama, međutim, kažem kao stručnjak, ja sam ipak stručnjak, nisam levat, mislim da pristup svemu ovome nije dobar. Sad ne znam kakav je način rada, ljudi u Savezu i stručnog štaba… Iznenađuje me da pravimo greške u tome. Ne vidim zbog čega su Hadžibegić i Kodro morali biti otpušteni. Selektori kojima nije dozvoljeno da idu u baraž, a sada odjednom ćemo puštati ove utakmice koje su nevažne. Ta strategija mi nije jasna – smatra Baždarević.
Kakva nam je priprema za baraž i šta je bila suština svega ovoga? Ukoliko se nešto sprema, dodaje, potrebno je napraviti plan, imati neki kostur na koji će se nadograditi ostatak tima. Također, smatra da treba dati šansu i igračima iz naše lige, jer zbog čega ne dati priliku, primjera radi, Bilbiji, koji je godinama najbolji u našoj ligi, bez obzira na to koliko ona jaka bila. Također, dotakao se i Sanjina Prcića koji ima veliko iskustvo igranja u najjačim ligama itd.
Na kraju zaključuje da Luksemburg nije mogao za nekoliko godina, od kada je on bio na čelu reprezentacije, napredovati toliko da od sigurnih pobjeda dolazimo u situaciju da teren napuštamo pognute glave.
Nada posljednja umire, kaže narodna izreka, a naša jedina nada će biti spomenuti baraž kroz koji ćemo pokušati ostvariti prvi plasman u historiji na kontinentalnu smotru najboljih reprezentacija.
A hoćemo li uspjeti?
(E. Habeš)
The post BAŽDAREVIĆ ZA HAYAT.BA NAKON KATASTROFE U LUKSEMBURGU: ŽAO MI JE ŠTO SE OVO DEŠAVA MOJOJ ZEMLJI first appeared on Hayat.ba.
