Marjanović, Blagoje

jugosl. reprezentativac (Beograd, 1907 – Beograd, 1984), napadač. Nadimak Moša. Nastupao za BSK Beograd (1925–41), s kojim je osvojio 4 jugosl. prvenstva (1931., 1933., 1935., 1936) i tri puta bio najbolji ligaški strijelac (1930., 1935., 1937). Za BSK odigrao 566 utakmica i postigao 575 pogodaka. Za reprezentaciju Beograda odigrao 43 utakmice. Napadač osrednjeg rasta, ali vrlo čvrst, žilav, brz i prodoran, odličan tehničar i nasrtljiv kada mu se pružila i najmanja prilika. Pucao je objema nogama, a odlično je gađao glavom; lukav, neustrašiv u dvobojima, vrlo uporan i s urođenim smislom za realizaciju. Zbog nesuglasica 1939. prešao u redove gradskoga rivala Jugoslavije, a rat ga je zatekao kao nogometaša beogradskog Čukaričkog. Bio je u zarobljeničkom logoru Fürstenheimu jugoistočno od Berlina, a kada se vratio postao je igrač i trener Dinama iz Pančeva (1945–48). Karijeru je završio u Proleteru iz Osijeka (1949). Za reprezentaciju Jugoslavije (1926–38) odigrao 57 utakmica i postigao 36 pogodaka. Prvi put nastupio 1926. protiv Čehoslovačke (2 : 6) u Zagrebu kao desno krilo, a od reprezentacije se oprostio 1938. protiv Poljske (1 : 0) u Beogradu. Sudjelovao na OI 1928. u Amsterdamu i na I. SP-u 1930. u Urugvaju. Tijekom uspješne trenerske karijere najprije je vodio osječki Proleter, zatim subotički Spartak i OFK Beograd, s kojim je 1953. osvojio kup. Trener jugosl. reprezentacije (1954–55) na 18 utakmica, Torina (1955–57) i Pobede iz Prilepa (1957). Legendarna ličnost jugosl. nogometa i jedan od najboljih igrača i strijelaca svih vremena.