sav. država u jugoist. Europi (1918–41. i 1945–91); 255 804 km2 i 23 mil. st. (prije raspada). Gl. grad Beograd. Nakon I. svj. rata, u novoj državi osnovan je u Zagrebu 1919. Jugoslavenski nogometni savez (JNS), a za predsjednika izabran Hinko Würth. Savez je imao 63 registrirana nogometna kluba i četiri podsaveza (zagrebački, beogradski, subotički i ljubljanski). God. 1920. odigrana je prva utakmica reprezentacije Jugoslavije na olimpijskom turniru u Antwerpenu (Belgija) na kojemu je reprezentacija Čehoslovačke eliminirala jugoslavensku sa 7 : 0. U jugosl. momčadi igralo je devet Hrvata: Vrđuka, Šifer, Cindrić, Rupec, Vragović, Perška i Granec (svi iz Građanskog), Župančić (HAŠK), Dubravčić (Concordia). God. 1921. JNS je primljen u FIFA-u (najprije kao privremeni, a od 1923. kao stalni član). God. 1923. održano je prvo nogometno prvenstvo po jednostrukom kup-sustavu, a sudjelovalo je šest momčadi koje su osvojile prvenstva svojih podsaveza. Prvi prvak bio je Građanski iz Zagreba. Sustav natjecanja promijenio se 1927., kada je odigrano prvenstvo po kombiniranom sustavu, sastavljenom iz dvaju dijelova. Prvaci podsaveza i drugoplasirani u podsaveznim prvenstvima Zagreba i Beograda igrali su međusobno po kup-sustavu, a pobjednici su stekli pravo daljnjeg natjecanja. Za glavne borbe kvalificiralo se 6 klubova (Hajduk Split, BSK Beograd, HAŠK Zagreb, SAND Subotica, Ilirija Ljubljana), koji su igrali po jednostrukom bod–sustavu za naslov prvaka. Nov način natjecanja bio je i 1928., opet kombinacijom kup-sustava i jednostrukoga bod-sustava. Prvenstvo 1929. igrano je prvi put dvostrukim bod-sustavom. Eliminacijske utakmice dale su za finalno natjecanje pet klubova: Građanski i HAŠK iz Zagreba, BSK i Jugoslaviju iz Beograda i Hajduk iz Splita; dalje su nastavili natjecanje u »maloj ligi« od 5 klubova. Na identičan način održano je prvenstvo 1930., samo što je u završnom dijelu natjecanja nastupilo 6 klubova (Concordia, Hajduk, Jugoslavija, BSK, Slavija Osijek, Slavija Sarajevo). God. 1930. JNS je prisilno preseljen iz Zagreba u Beograd. To se dogodilo u vrijeme priprema reprezentacije za prvo svj. prvenstvo u Urugvaju. Nezadovoljni odlukom o preseljenju, sedmorica hrv. nogometaša odbila su sudjelovati u reprezentaciji (I. Hitrec, A. Živković, M. Mihelčić, D. Premerl, V. Leinert, T. Bonačić i M. Dešković). Način odigravanja prvenstva Jugoslavije 1931. bio je vrlo kompliciran. Momčadi su bile podijeljene u tri skupine u pretfinalnom, eliminacijskom natjecanju. Za finalni dio kvalificirali su se: Građanski, Hajduk i Concordia iz I. skupine, BSK i HAŠK iz II. skupine, Mačva Šabac iz III. skupine. Po uzoru na prva četiri prvenstva, i prvenstvo 1932. održano je po kup–sustavu. Formirane su četiri skupine, u kojima su se klubovi borili po dvostrukom bod-sustavu, a za glavni dio natjecanja kvalificirali su se: Građanski i Viktorija iz I. skupine, Hajduk i Concordia iz II. skupine, Jugoslavija i BSK iz III. skupine, BASK i Vojvodina iz IV. skupine. Završne utakmice igrane su po dvostrukom kup-sustavu. Od sezone 1932–33. prvenstvo Jugoslavije počinje se igrati po bod-sustavu, i to po sustavu lige od 11 članova koje je izabrala godišnja Skupština JNS-a. Borba za liga-sustav i protiv njega imala je svoju kulminaciju poč. 1933. jer se predstavnici klubova nisu mogli dogovoriti o načinu odigravanja prvenstva. Sljedeće nije ni održano. Deset klubova sudjelovalo je u prvenstvu 1935. po dvostrukom bod-sustavu, no već sljedeće godine opet je vraćen kup-sustav. Prvenstvo 1936. igrano je u dva dijela: prvo su se borili klubovi u podsaveznim prvenstvima, a pobjednici su se kvalificirali za finalni dio koji je igran po dvostrukom kup-sustavu. Razvoj nogometa u Jugoslaviji zahtijevao je kvalitetnije, modernije i korisnije natjecanje pa je 1937. formirana liga od deset klubova, ali nova reorganizacija uvjetovala je odigravanje prvenstva (1939–40) opet na nov način. Osnovani su Hrvatski i Srpski nogometni savez i organizirane su Hrvatsko-slovenska i Srpska liga s po 10 klubova koji su se natjecali za plasman u završni dio prvenstva. Po tri prvoplasirane momčadi igrale su u ligi od šest klubova za naslov prvaka. U prvenstvima Kraljevine Jugoslavije od 1923. do 1940. Građanski je pet puta bio prvak Jugoslavije (1923., 1926., 1928., 1937. i 1940), Hajduk dvaput (1927. i 1929), Concordia dvaput (1930. i 1932), te HAŠK 1938. godine. Prestankom II. svj. rata nerazumnom odlukom ukinuti su najslavniji zagrebački nogometni klubovi – Građanski, HAŠK i Concordia. Poč. jeseni 1945. održano je prvo poslijeratno prvenstvo Demokratske Federativne Jugoslavije; u borbi za naslov prvaka sudjelovale su sve republike, Jugoslavenska Armija i AP Vojvodina, a igralo se po jednostrukom kup-sustavu. Prvo mjesto osvojila je momčad Srbije, a slijedile su: Jugoslavenska Armija, Hrvatska, Vojvodina, Crna Gora, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija. Prvo klupsko prvenstvo Jugoslavije održano je po liga-sustavu (1946–47), s 14 klubova. Treće prvenstvo igrano je s 10 klubova. U prvenstvu 1951. broj klubova povećan je na 12 (igralo se proljeće–jesen). Da bi se ponovno uvelo igranje jesen–proljeće, kao i u drugim eur. državama, igralo se po skraćenom, non-stop sustavu. Klubovi su najprije igrali podijeljeni u dvjema skupinama, dok se drugi dio prvenstva odvijao u trima skupinama: klubovi su bili podijeljeni prema uspjehu u prvom dijelu. Prvenstvo je osvojio Hajduk. U sezoni 1953–54. broj članova Prve lige povećan je na 14 klubova; sustav i broj klubova ostao je do sezone 1958–59., kada je smanjen na 12. U sezoni (1962–63) broj klubova opet je povećan na 14. Zbog katastrofalnog potresa u Skoplju 1964., Vardar se nije mogao normalno natjecati, pa je odlučeno da ne ispadne iz Lige, nego se broj klubova povećao na 15, a 1965–66. na 16. Tako je bilo sve do 1968–69., otkad Prva liga ima 18 klubova. Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka prestaju 1991. sudjelovati u jugosl. ligi i počinju nastupati u hrv. prvenstvu. U prvenstvima nakon II. svj. rata, od 1946. do 1991. najuspješniji su bili beogradski klubovi Crvena zvezda (18 naslova) i Partizan (11). Hajduk je osvojio 7 prvenstava, a Dinamo 4. U natjecanjima za kup najuspješnija je bila Crvena zvezda (12 naslova), a slijede Hajduk (9) i Dinamo (7). Od hrv. klubova kup je u dva navrata osvojila i Rijeka. Boje dresova jugosl. reprezentacije plava i bijela. Najčešće je nastupala u Beogradu, a povremeno i u drugim gradovima. J. je sudjelovala u završnicama SP-a 1930., 1950., 1954., 1958., 1962., 1974., 1982. i 1990., polufinalist 1930., 1962.; četvrtfinalist 1954., 1958. i 1990. Finalist EP-a 1960. (poražena od SSSR-a), 1968. (poražena od Italije u ponovljenoj utakmici), polufinalist (i domaćin) 1976.
Jugoslavenski prvaci (do II. svj. rata)
1923.
Građanski HŠK, Zagreb
1924.
SK Jugoslavija, Beograd
1925.
SK Jugoslavija
1926.
Građanski HŠK
1927.
Hajduk, Split
1928.
Građanski HŠK
1929.
Hajduk
1930.
HŠK Concordia, Zagreb
1930/31.
BSK, Beograd
1931/32.
HŠK Concordia
1932/33.
BSK
1933/34.
nije igrano
1934/35.
BSK
1935/36.
BSK
1936/37.
Građanski HŠK
1937/38.
HAŠK Zagreb
1938/39.
BSK
1939/40.
Građanski HŠK
Jugoslavenski prvaci (nakon II. svj. rata)
1941–46.
nije igrano
1946/47.
Partizan, Beograd
1947/48.
Dinamo, Zagreb
1948/49.
Partizan
1950.
Hajduk, Split
1951.
Crvena zvezda, Beograd
1952.
Hajduk
1952/53.
Crvena zvezda
1953/54.
Dinamo
1954/55.
Hajduk
1955/56.
Crvena zvezda
1956/57.
Crvena zvezda
1957/58.
Dinamo
1958/59.
Crvena zvezda
1959/60.
Crvena zvezda
1960/61.
Partizan
1961/62.
Partizan
1962/63.
Partizan
1963/64.
Crvena zvezda
1964/65.
Partizan
1965/66.
Vojvodina, Novi Sad
1966/67.
Sarajevo
1967/68.
Crvena zvezda
1968/69.
Crvena zvezda
1969/70.
Crvena zvezda
1970/71.
Hajduk
1971/72.
Željezničar, Sarajevo
1972/73.
Crvena zvezda
1973/74.
Hajduk
1974/75.
Hajduk
1975/76.
Partizan
1976/77.
Crvena zvezda
1977/78.
Partizan
1978/79.
Hajduk
1979/80.
Crvena zvezda
1980/81.
Crvena zvezda
1981/82.
Dinamo
1982/83.
Partizan
1983/84.
Crvena zvezda
1984/85.
Sarajevo
1985/86.
Partizan
1986/87.
Partizan
1987/88.
Crvena zvezda
1988/89.
Vojvodina
1989/90.
Crvena zvezda
1990/91.
Crvena zvezda
