nogomet

0

šport. igra između dviju ekipa sastavljenih od po 11 igrača (1 vratar i 10 igrača u polju). Igrači momčadi koja je u posjedu lopte nastoje organiziranim napadom svladati protivničku momčad udaranjem i guranjem lopte nogom, glavom ili tijelom. Završetak napada je ubacivanje lopte u protivnička vrata da bi se postigao pogodak. Pobjeđuje ekipa koja postigne više pogodaka. Pogodak u vlastita vrata pribraja se protivničkoj ekipi. Dodirivanje lopte rukom (hvatanje, odbijanje, bacanje) dopušteno je samo vrataru i to dok se nalazi u svojem kaznenom prostoru. N. je prvotno bio igra muškaraca; u novije vrijeme sve više igraju ga i žene (→ ženski nogomet). U svijetu postoje i drugi oblici šport. igara loptom koje se nazivaju nogometom (→ američki nogomet, → australski nogomet, → kanadski nogomet), ali su one i po načinu igre i po obliku lopte bliže ragbiju nego klasičnoj igri nogometa. N. vuče korijene iz raznih igara loptom koje su se s vremenom diferencirale. Igre loptom, odn. nekim okruglim predmetom, prikazuju razni crteži, drvorezi, kipovi, kamene ploče i dr. iz različitih pov. razdoblja. U povijesti razvoja nogometne igre razlikuju se dvije etape. Prvu etapu čine razne praigre, za koje postoji oskudna lik. dokumentacija kod Kineza, Grka, Rimljana, te podatci zapisani u analima i ostalim dokumentima koji spominju igre slične nogometu. Iz tih anala vidljivo je da su u opisanim igrama sadržani i stanoviti elementi igranja loptom nogama. Druga je etapa razvoj nogometne igre od 1863., kada se ona odvojila od praigre te se potpuno diferencirala od ragbija i postala samostalnom šport. igrom. Prema pisanju povjesničara, među kojima i engl. filologa Johna Pentlanda Mahaffyja (1839–1919), igre loptom prvi su put opisane kod Kineza (oko 3000. pr. Kr.). Lopta je bila napravljena od kože i napunjena perjem ili životinjskim krznom. Dvije momčadi, jedna nasuprot drugoj, gurale su loptu nogama, leđima, ramenima i glavom (zabranjena je bila upotreba ruku). Pobijedila je ona momčad koja je prva gurnula loptu između dviju bambusovih trski. U igri je sudjelovao velik broj igrača. Slična igra bila je kemari, zabilježena u VII. st. u Japanu, a igrali su je samo plemići i svake bi je godine demonstrirali pred carem. Slične su tim igrama starogrčke episkyros i episkitos. U tim igrama nastupale su dvije momčadi s istim brojem igrača. Igralište je bilo omeđeno dvjema poprečnim crtama, te središnjom crtom (od naslaganih kamenčića). Lopta se gurala nogama i rukama, a cilj je bio prebaciti je preko linije protivničke ekipe. Prije početka igre momčadi su stajale iza svoje »golne« crte. Na loptu koju je u sredinu igrališta bacila neka neutralna osoba, obje momčadi potrčale bi prema srednjoj liniji. Rimska igra loptom, harpastum, prema ocjeni Seneke, bila je gruba i oštra, a igrali su je rim. legionari. Po opisu, bila je slična grčkom episkyrosu. U toj igri koristila se malena punjena lopta. Slične igre zabilježene su i u srednjovj. napisima. Engl. kroničar XII. st. William Fitzstephen spominje »omiljenu« igru loptom koju su na pokladni utorak igrale momčadi dvaju cehova po ulicama i predgrađima Londona. U XIV. st. igre loptom toliko su se uobičajile po grad. ulicama u Engleskoj, da su ugrožavale građane, pa su 1314. prvi put zabranjene kraljevskim dekretom. Toj zabrani slijedile su u Engleskoj i druge. U Italiji su se, prema pravilima Antonia Scaina da Salòa (Trattato del giuoco della palla, Venecija 1555), igrale dvije popularne igre loptom; u Firenci (oko 1490) plemići su igrali calcio a livrea (→ firentinski nogomet), a u Padovi studenti su igrali igru sličniju ragbiju. Oko 1650. u Engleskoj je zabrana igre loptom bila ukinuta, pa se ona od 1700. brzo širila po školama. Strogo određenih pravila nije bilo, osim što se nije smjelo igrati rukama. Početak modernog nogometa bio je u 1820-ima i 1830-ima u engl. javnim školama, primjerice Eton, Harrow, Winchester, Rugby, Charterhouse i Westminster. Primjenjivala su se različita pravila. Igrači po školama podijelili su se u pristaše rugby running game i pristaše dribbling game. Sred. XIX. st. osnovani su prvi nogometni klubovi, a s povećanjem njihova broja potreba za organiziranom igrom postajala je sve veća. Pristaše tzv. dribbling game prihvatili su 1863. pravila koja je za tu igru 1862. razradio M. Tring i osnovali 1863. u Londonu prvi nogometni savez, Football Association. Od te godine može se govoriti o nogometnoj igri u današnjem smislu. Prva pravila nogometne igre tiskana su u velikom broju primjeraka. Od tada pa do 1929. pravila nogometne igre povremeno su se usavršavala i proširivala novim odredbama. Prvo je određena veličina igrališta na 200 jarda × 100 jarda (182,88 m × 91,44 m) i razmak između vratnica 7,96 jarda (7,28 m). Gornje prečke na vratnicama nije bilo. Momčad se sastojala od 11 igrača. Svako igranje rukom i glavom bilo je zabranjeno, a napad protivnika dopušten samo ramenima ili prsima. Strane igrališta mijenjale su se nakon svakog pogotka. Nešto poslije dimenzije igrališta smanjene su na 140 jarda × 70 jarda, a 1880. na 110 jarda × 53,33 jarda (100,58 m ×× 51,48 m). U pravilima je 1864. izvršena prva dopuna; njome su propisane nogometne cipele. Pravilo ofsajda (offside) uvedeno je 1866. Za razliku od današnjih pravila, igrač je bio u ofsajdu ako je primio loptu na protivničkoj polovici igrališta, a u liniji po širini igrališta nisu ispred njega bila barem tri igrača. Do te godine u ofsajdu se nalazio svaki onaj igrač koji je u trenutku dodavanja bio ispred lopte (pravilo iz ragbija). God. 1867. u pravila je uveden konop koji je spajao vrhove dviju okomitih vratnica; uvedeno je pravilo ispucavanja lopte ispred vrata, a zabranjeno postizavanje pogotka neposredno iz slobodnog udarca. Igranje glavom uvedeno je u pravila igre 1870., a godinu dana poslije u momčadi je jedan od igrača određen za vratara, kojemu je iznimno dopušteno i igranje rukom. God. 1873. uveden je udarac iz kuta – korner. Tada se taj udarac izvodio s poprečne crte igrališta, s točaka koje su bile po 15 m udaljene lijevo i desno od vrata. Godinu dana poslije (1874), za prekršaj je u igri uvedeno kažnjavanje slobodnim udarcem. God. 1875. pravilima su propisane dimenzije vrata – širina 7,32 m uz obvezno postavljanje poprečne grede na visini od 2,44 m. Tri godine poslije (1878) uvedena je sudačka zviždaljka. God. 1881. pravilima je određeno trajanje igre, a određena su prava i dužnosti suca na igralištu. Pomoćni suci uvedeni su u nogometnu igru 1884., ali su oni prvotno djelovali nešto dalje od igrališta. Veličina i težina lopte propisana je dopunom pravila od 1889., a dvije godine poslije (1891), na prijedlog Iraca, uvedeni su kazneni udarac (jedanaesterac), kazneni prostor, vratarev prostor i mreža na vratima. Od te godine pomoćni suci djeluju kao linijski suci. God. 1897. određeno je trajanje igre od 90 min, a 1906. i odmor u poluvremenu od 5 min. Od 1905. vrataru je zabranjeno istrčavanje s golne crte prilikom izvođenja jedanaesterca, a od 1912. vrataru je dopušteno igranje rukom samo na površini kaznenog prostora. Udarac iz kuta (korner) izvodi se od 1913. sa sjecišta uzdužne i poprečne crte igrališta. God. 1924. uvedeno je pravilo da se svi igrači prilikom izvođenja jedanaesterca moraju nalaziti izvan kaznenog prostora i da su udaljeni od lopte najmanje 9,15 m. Godinu dana poslije izvršena je izmjena u pravilu ofsajda – bilo je dopušteno da igrač u napadu na protivničkoj polovini igrališta, u trenutku kada njegov suigrač dodaje loptu, ima ispred sebe najmanje dva protivnička igrača – vratara i igrača u polju. God. 1929. za pogrešku pri izvođenju ubacivanja lopte u igru, umjesto slobodnog udarca uvodi se dosuđivanje novog ubacivanja u korist druge momčadi. Prvo natjecanje održano je za Engleski kup (English Cup) 1871–72., a finalna utakmica odigrana je na kriketskom terenu Kensington Oval u Londonu. God. 1872. odigrana je prva »međunarodna« utakmica između Engleske i Škotske u Particku kraj Glasgowa. Od 1882. djeluje Međunar. sudačka organizacija (International Football Board), koju su u Manchesteru zajednički osnovali nogometni savezi Engleske, Škotske (osn. 1873), Wallesa (osn. 1876) i Irske (osn. 1880), a koja je jedina imala pravo mijenjati i dopunjavati pravila igre. Od 1874. osnivaju se i u drugim zemljama nogometni klubovi i savezi (u Italiji, Danskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Austro-Ugarskoj, Belgiji, Rusiji, Švedskoj i dr.). Početci nogometa u Juž. Americi datiraju s kraja XIX. st. I tamo su osnovani nogometni savezi (1893. u Argentini, 1895. u Čileu, 1990. u Urugvaju, 1914. u Brazilu i dr.). God. 1904. formirana je u Parizu Međunarodna federacija nogometnih saveza (→ FIFA), sa sjedištem u Zü­richu. God. 1908. nogomet je prvi put na programu OI u Londonu (pobjednik Vel. Britanija). Od 1908. do 1920. u svijetu je dominirao engl. nogomet, a od 1924. do 1930. primat preuzima južnoamer. nogomet, odn. reprezentacija Urugvaja. God. 1930. FIFA je prvi put organizirala SP u nogometu koje se održalo u Montevideu. Od 1934. do 1938. dominirao je na svj. prvenstvima tal. nogomet. Na SP-u nakon II. svj. rata dugo se vremena vodila borba između najboljih eur. (Njemačka, Italija, Engleska) i južnoamer. reprezentacija (Brazil, Argentina). Potkraj XX. st. i u početku XXI. st. zamjetan je uspon predstavnika ostalih kontinenata pa osim eur. i južnoamer. predstavnika sve više uspjeha imaju i reprezentacije iz Afrike i Azije.

Previous article Nizozemska
Next article Novak, Ivan
avatar of brano
Brano je veliki zaljubljenik u ribolov. Još veći je luđak za sportske vijesti. Voli sve, najviše fudbal. Na njegovom jelovniku su uvijek svježe informacije iz Liga petice, regiona i svijeta. Prati sportske vijesti i redovno informiše o svim sportskim dešavanjima.