Marković, Vlatko

jugosl. reprezentativac, trener, dužnosnik (Bugojno, 1937). Nadimak Marko. Kao obrambeni igrač nastupao za Iskru iz Bugojna (1955), FK Čelik, Zenica (1955–58), NK Dinamo, Zagreb (1958–66), s kojim je osvojio jugosl. kup (1963), za bečke klubove Wiener Sport Club (1966–67) i Austriju (1967–69). Za Dinamo odigrao 252 utakmice i postigao 4 pogotka. Svestran igrač koji je jednako uspješno igrao u obrani i navali; borben, hrabar, odlično igrao glavom, pravodobno startao na loptu, dobra pregleda igre. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 16 utakmica; prvi put nastupio 1961. protiv Madžarske (2 : 4) u Beogradu, a posljednji put 1962. protiv SR Njemačke (2 : 3) u Zagrebu. Sudjelovao na SP-u 1962. u Čileu, odigrao svih 6 utakmica i pridonio osvajanju 4. mjesta. Izabran u momčad prvenstva (Schrojf, Dj. Santos, Masopust, Marković, Popluhar, Pluskal, Garrincha, Amarildo, Seeler, Pelé, Zagalo). Posvetio se trenerskom pozivu. Trenirao: NK Zagreb (1970–73), FC Liè­ge (1973–74), OGC Nice (1974–77. i 1980–82), Hajduk Split (1977–78), Dinamo (1978–80., 1983–84. i 1990–92), s kojim je osvojio jugosl. kup (1980), i bečki Rapid (1984–90). Izbornik hrv. nogometne reprezentacije (1992–94), šef stručnog odbora HNS-a (1994–98), dopredsjednik HNS-a (1995), predsj. HNS-a (od 1998). Instruktor FIFA-e (1974–86) za franc. jezično govorno područje. Član radnih tijela FIFA-e i UEFA-e (od 2004. na čelu Tehničke komisije UEFA-e).