Lobanovski, Valerij Vasiljevič

    442

    ukr. napadač i nogometni trener (Kijev, 1929 – Zaporožje, 2002). Nastupao za Dinamo iz Kijeva (1958–64), Černomorec iz Odese (1965–66) i Šahtjor iz Donjecka (1967–68). Dvaput igrao za reprezentaciju SSSR-a. Trenirao je klubove Dnjepr (1969–73), Dinamo Kijev (1974–82., 1984–90. i 1997–2002), reprezentacije SSSR-a (1975–76., 1982–83. i 1986–90), Ujedinjenih Arapskih Emirata (1991–94), Kuvajta (1994–96) i Ukrajine (2000–02). S reprezentacijom SSSR-a osvojio brončanu medalju na OI u Montrealu 1976., srebrenu medalju s A selekcijom SSSR-a na EP-u 1988., a s kijevskim Dinamom 2 KPK (1975. i 1986), 1 superkup Europe (1975), 8 naslova prvaka SSSR-a i 6 kupova, te 5 naslova prvaka Ukrajine i 3 kupa. Među prvim nogometnim trenerima u svijetu primjenjivao znanstv. dostignuća s područja medicine, sociologije, psihologije i prehrane športaša. Cijenjen u svijetu kao stručnjak koji je lansirao mnoga poznata imena sovj. i ukr. nogometa, od Olega Blohina, preko Alekseja Mihajličenka do Andrija Ševčenka. Prema njemu je 2003. nazvan stadion kijevskog Dinama.