madž. reprezentativac (Budimpešta, 1922 – Budimpešta, 2002), napadač. Nastupao za momčadi regionalne lige FC Újlaki (1938–40), Gazmüvek Budimpešta (1940–43), Elektromos Budimpešta (1943–45), Herminamezei AC (1945–46) i MTK Budimpešta (1946–58), s kojim je osvojio 3 madž. prvenstva (1951., 1953., 1958), kup (1952) i Mitropa cup (1955). U 381 prvoligaškoj utakmici postigao je 265 pogodaka. Zvijezda svj. nogometa postao je tek u 28. godini pa je zbog toga dobio nadimak »Stari«. Prvi u svijetu virtuozno demonstrirao ulogu »povučenog centarfora«; uz Bozsika i Puskása bio je ključni igrač najbolje reprezentacije koju je Madžarska ikad imala, između 1950. i 1954. U 34 utakmice nije doživjela poraz. Briljantna pregleda igre i suptilne tehnike, nalazio je najbolja rješenja u igri majstorski dijeleći lopte na svim udaljenostima. Bio je i sjajan strijelac. Legendarna osoba madž. nogometa. Za reprezentaciju Madžarske (1945–58) odigrao 68 utakmica i postigao 39 pogodaka. Sudjelovao na 2 SP-a (1954., drugo mjesto, i 1958), i na OI u Finskoj (1952) osvojivši zlatnu medalju. Posebno se istaknuo u »utakmici stoljeća« madž. reprezentacije protiv Engleske (6 : 3) u Londonu 1953., na kojoj je postigao tri pogotka (1 od ukupno 3 het trika u reprezentaciji). Bio je i uspješan trener vodeći madž. klubove MTK, Vasas, ETO Rabá Győr, Bányász Tatábanya, zatim tal. Fiorentinu i Mantovu, polj. Stal Rzeszów i egip. SC Internacional – Kairo.
preporuke
www.korner.ba © Sva prava zadržana!