Cimermančić, Zvonimir

    37

    jugosl. i hrv. reprezentativac (Zagreb, 1917 – 1979), napadač. Nastupao za Concordiju (1933–34), Slaviju iz Varaždina (1935–38), zagrebački Građanski (1939–45), s kojim je osvojio jugosl. prvenstvo 1940. i hrv. prvenstvo 1943., za zagrebački Dinamo (1945–49. i 1951–54) i osvojio prvenstvo 1948. i 1954. i kup 1951., te za zagrebačku Lokomotivu (1949–50). Bio je svestran igrač koji je uspješno igrao u obrani i u navali, a najviše je pružao kao desno krilo. Demonstrirao je brzu i efikasnu igru, bio je dobar dribler točnih i preciznih centaršuteva; u početku karijere igrao je isključivo u obrani (oba braniča), a pretkraj karijere igrao je vođu navale, na položaju obiju spojki i ponovno kao desni ili lijevi branič. Za reprezentaciju Jugoslavije (1940–48) odigrao 9 utakmica i postigao 3 pogotka; prvi put nastupio 1940. protiv Rumunjske (1 : 2) u Bukureštu, a posljednji put 1948. protiv Švedske (1 : 3) u finalu OI u Londonu (srebrena medalja). Za reprezentaciju Hrvatske (1941–44) odigrao 13 utakmica i postigao 6 pogodaka. Jedan od petorice hrv. nogometaša koji su i prije i poslije II. svj. rata nosili dres Jugoslavije (još M. Brozović, B. Pleše, F. Matošić i F. Wölfl). Po zanimanju bio je zubar.