Prelazni rok u najjačim ligama Europe je završen uz potpuno evidentnu finansijsku dubiozu širom Starog kontinenta.

Igrači bez kluba koji mogu pomoći ekipama

Nema lige u kojoj se trošilo višestruko manje no što je uobičajeno, klubovi su uglavnom trgovali pozajmicama, tražili igrače kojima ugovori ističu za šest mjeseci pa su im ugovori jeftiniji… A i u takvim okolnostima neki igrači nisu uspjeli da pronađu klub i završili su na birou rada.

Najpoznatije ime je svakako Diego Costa, koji je raskinuo ugovor s Atletikom i tako Madriđane spasao obaveze da mu isplaćuju glomaznih 9.000.000 eura godišnje. Nešto je sigurno dobio, ali su Jorgandžije svakako uštedjele, jer nije bilo nikakve logike da daju toliki novac za igrača koji je ove sezone odigrao samo 204 minuta.

Na vrhuncu karijere bio je prava napast za sve odbrane na svijetu, napadač koga bi svaki trener poželio, ali objektivno – povrede su ga uništile i sada čekamo da vidimo gdje će. Šuškalo se da bi mogao u Bocu Juniors, pa čak i neki od top šest klubova Premier lige, pominjao se i West Ham, ispostavila se da ta glasina nije tačna, pa čekamo… Svakako će dobiti samo ugovor do kraja sezone…

Costa je dakle najzvučnije ime, ali barem po procjeni specijalizovanog sajta Transfermarkt ne i najskuplje. Jer bez posla je i Aleks Teixeira, momak koji je žario i palio u dresu Shakhtara prije no što je 2016. za 50.000.000 eura otišao u Jiangsu Suning. I on je već veteran, nije ta klasa, ali ne košta ništa, a prošle sezone je u Kini na 20 utakmica dao 10 golova i namjestio još pet, što će reći da bi mogao da bude od koristi nekome ko traži lijevo krilo.

Costa i Teixeira su prema procjeni Transfermarkta jedini slobodni igrači čija bi vrijednost – da imaju klub – bila osmocifrena. Svi ostali su daleko iznad. Ali da i te procjene u praksi ništa ne znače govori i to što su još od ranije bez posla i neka druga velika mada već islužena imena, poput Ahmeda Muse, Danijela Sturridgea, Aleksandra Pata, Ramiresa, Wilfreda Bonyja ili Ezequiela Garay.

Fudbal ipak zna da bude surov, Garay je recimo posljednju utakmicu odigrao još 1. februara 2020, dakle pre tačno godinu dana. Onda se povrijedio, na ljeto rastao s Valencijom, ovog januara ga je navodno tražio Betis, realnija opcija je meksički Cruz Azul, za sada pak – ništa. Pata su mediji dovodili u vezu s Milanom i prvenstveno klubovima iz MLS lige, preko bare bi mogao i Sturridge , koga hoće i ekipe iz Championshipa…

Ove zime pomenutima su se pridružili još neki poznati asovi, Lasse Schöne je raskinuo ugovor s Genovom, Ajax ga nije htio nazad, hoće ga Cagliari. Pablo Piatti, bivše krilo Valencije, također je bez posla. Jozo Šimunović, koji se godinama povezivao s reprezentacijom BiH također je na listi slobodnih igrača kao i velika nada Bojan Krkić, kojiviše nije pod ugovorom sa Montrealom.

Naravno, cijela ova lista bi mogla brzo da se promjeni, recimo, Keisuke Honda je kasno sinoć potpisao za portugalski Portimonense nakon što se rastao s Botafogom, s druge strane, francuski mediji pišu da će se Vukašin Jovanović danas rastati s Bordeauxom kako bi potpisao za Elche. U ovoj nimalo normalnoj “novoj normalnosti“ takvih će poslova sigurno biti još.

Ako bismo dakle birali najboljih 11 slobodnih igrača to bi otprilike izgledalo ovako: Jese Gonzales – Marcinho, Garay, Šimunović, Mino – Iturraspe, Ramires, Schöne – Musa, Diego Costa, Aleks Teixeira.

Ovaj tekst donosi MOZZART kladionica.