Strpljiv i smiren, Elvir Rahmić je igrač koji je preko 10 godina stajao u centru terena jednog od najboljih Ruskih klubova.
Ime Elvir Rahimić u Rusiji je veoma cijenjeno i razlogom ga nazivaju Generalom. Za reprezentaciju BiH je ostavljavio suze, krv i borbenost sve do zadnje minute
Elvir Rahimić rođen je 4. aprila 1976. godine u Živinicama. Od svog rođenja imao je afinitet prema fudbalu, te svoju omladinsku karijeru započinje u lokalnom klubu Slaven Živinice. 1994. godine zapažen je od strane NK Bosne gdje provodi tri sezone. Uslijedila je jedan solidna sezona u Sloveniji i još jedna u Austriji u kojoj se Elvir Rahmić nije najbolje pokazao.
Rusija predstavljala potrebno mijenjanje sredine
Elvir svoju karijeru nastavlja u ruskom Anzhi Makhachkalau za koji postpisuje 1. januara 1999. godine. U Rusiji Elvir je ponovo oživio i njegova karijera nastavlja da se kreće uzlaznom putanjom te za Anzi nastupa 84 puta i doprinosi 5 golova. Zbog stava i smirenosti koju je pokazivao na terenu Elvir privlači pažnju velikih klubova u Rusiji. Dosta se govorilo o tome gdje Elvir putuje da li je to Zenit St. Petersburg ili možda Lokomotiva Moskva, čak se govorilo i o Krasnodaru. Neizvjesnost je okončana 1. jula 2001. godine kada je Elvir za 400. 000 eura potpisao za CSKA Moscow.
Legenda CSKA
Potez koji je izvela uprava CSKA je bila dobra za obe strane. Elvir u CSKA nastavlja svoju fantastičnu formu. U samo par utakmica pokazao je treneru kakav je igrač i koliko može očekivati od njega, a kada se govori o Elviru to je uvijek bilo 110 %. Jedan od rijetkih igrača koji je igrao svaku minutu svake utakmice i skoro nikada nije bio povrijeđen. Jednostavno oličenje profesionalnosti. Živio je za fudbal, za vrijeme svoje karijere rijetko se moglo čuti nešto loše o Elviru. Nije upadao u skandale, nije se nalazio u tabloidima, mirno je živio i radio ono što voli.
Čak 13 godina provedenih u CSKA su mu donijeli ogroman uspjeh. Osvojio je 5 Ruskih Premier liga, zatim 7 Ruskih kupova i 5 Ruskih Super kupova. Ipak kao svoj najdraži trofej i postignuđe kada je riječ o klubskom fudbalu izdvaja UEFA kup u sezoni 2004 – 2005. CSKA je u finalu savladala portugalski Sporting i na taj način donijela nakon dugo godina UEFA kup u Rusiju.
Za ovih 13 sezona upisao je 347 nastupa za CSKA Moscow i zadobio mnogobrojne ovacije od strane domaćih, ali i gostujućih navijača. Svi su volili Elvirovu smirenost i požrtvovanost, stoga je zadobio mnoge nadimke kao što su „Čelični, „Stijena“, „General“ i mnogi drugi. Po količini nastupa, trofeja i ljubavi koju klub i navijači pokazuju prema Elviru možemo vidjeti da se radi o pravoj legendi.
Elvir Rahimić se penzionisao 2014. godine, međutim nije u potpunosti napustio fudbalski svijet već ostaje u CSKA prvo kao trener U18 selekcije u kojoj zadobija nadimak „pape“ to znači otac. Trenutno je napredovao na mjesto pomoćnog trenera CSKA Moscow i sa ovim trudom smiješi mu se i mjesto glavnog trenera.
Elvir Rahimić u dresu reprezentacije
Kada se 1999. godine preselio u Rusiju Elvir Rahimić je dobio poziv od Uzbekistanske reprezentacije. Iako nema nikakve veze sa Uzbekistanom Elvir je govorio ruski, a Uzbekistan je nudio pozive svim mladim igračima u to vrijeme koji su znali pričati ruski. Elvir je odbio poziv i čekao svoju priliku da zaigra u dresu Zmajeva.
Prilika da zaigra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine došla je kasnije nego što je to trebalo, a sve zbog loših odnosa koje je imao sa fudbalskim savezom u BiH. Nesuglasice se rješavaju i Elvir prvi put nastupa za reprezentaciju 2. juna 2007. godine protiv reprezentacije Turske i ostvaruje svoju prvu pobjedu u dresu reprezentacije. U svojoj karijeri nije uspio da se zajedno sa reprezentacijom kvalifikuje niti za jedno veliko prvenstvo.
Svoju karijeru zavšava u 2014. Iako je izrazio da mu je velika želja da predstavlja BiH na Svjetskom Prvenstvu 2014. nije fizički mogao da prati tempo igre. Za Bosnu i Hercegovinu je nastupao 40 puta i u svakoj od utakmica dao sve za dres i svoju domovinu. Elvir i dalje ostaje kao jedan od najtrofejnijih igrača Bosne i Hercegovine sa 18 trofeja.
